Epistemologija

15. Socijalna epistemologija
razloga za p koje posjeduje T. Ovaj pristup je izrazito eksternalisti~ki jer
sadr`i da subjekt opravdano vjeruje p na osnovi svjedo~anstva samo ako
stvarno postoji neki svjedok i ako su svjedokovi razlozi za p dovoljni da
u~ine opravdanim vjerovanje p (za svjedoka ili za subjekt ovo obja{njenje
mo`e postaviti jednak uvjet). Subjektovo vjerovanje p temelji se na
svjedokovim razlozima za p. Unutar pristupa transindividualnih razloga
postoje dva razli~ita (ali me|usobno konsistentna) modela utemeljuju}eg
odnosa izme|u svjedokovih razloga za p i subjektovog uvjerenja p.
Utemeljuju}i odnos mo`e se modelirati na zaklju~ivanju: odnos se mo`e
shvatiti tako da sadr`ava zaklju~ivanje od razloga prema vjerovanju. To
jest, subjekt se mo`e shvatiti kao da stoji u odnosu prema svjedoku tako
da je vjerovanje p izvedeno zaklju~kom iz svjedokovih razloga za p.
Alternativno, odnos se mo`e modelirati kao utemeljenje na dalekom
sje}anju: odnos se mo`e shvatiti kao analogan s odnosom koji opstoji
kad se vjerovanje temelji na razlozima koji vi{e nisu zapam}eni. Upravo
kao {to se vjerovanja, utemeljena na sje}anju, temelje (barem po jednom
gledi{tu) na razlozima zbog kojih su izvorno bila vjerovanja, ~ak ako su
ti razlozi zaboravljeni, isto tako se za svjedod`bena vjerovanja mo`e re}i
da se temelje na svjedokovim razlozima, ~ak ako subjekt ne posjeduje te
razloge. Rekao sam da su ta dva modela – odnos zaklju~ivanja i utemeljenje
na dalekom sje}anju – me|usobno konsistentna jer utemeljenje na
dalekom sje}anju bilo bi mogu}e shvatiti kao zaklju~ivanje, premda kao
krajnje sporo zaklju~ivanje iz razloga koji su zaboravljeni prema vjerovanju
koje je aktualno. Tako bi se transindividualno svjedod`beno opravdanje
moglo modelirati i na opravdanju iz zaklju~ka i na opravdanju iz udaljenog
sje}anja.
Me|utim, postoji mo}an prigovor na ra~un teorije transindividualnih
razloga. Obja{njenje je previ{e eksternalisti~ko jer podrazumijeva da je
svjedod`beno vjerovanje opravdano samo ako postoje svjedod`beni razlozi
koji opravdavaju ciljne propozicije za svjedoka ili za subjekt. Izgleda
mogu}e da svjedod`beno vjerovanje subjekta bude opravdano ~ak ako
svjedokovi razlozi ne opravdavaju vjerovanje – {tovi{e, ~ak ako ne postoje
nikakvi svjedod`beni razlozi i ~ak ako ne postoji nikakav svjedok. Da
bismo to uvidjeli, po~nimo s paradigmatskim slu~ajem svjedod`benog
opravdanja: lije~nik vr{i potpun pregled da bi odredio da li imate upalu
grla i ka`e vam da je sigurno imate; vi tad vjerujete da imate upaljeno grlo
na osnovi lije~nikovog svjedo~anstva. Sad izmijenimo slu~aj tako da se vama
samo ~ini da je pregled potpun; u stvarnosti, lije~nik samo neodgovorno
459