Epistemologija

Helen E. Longino
da je pojedinac primarni spoznajni ~inilac i da su pojedinci primarni
objekti ili mete epistemolo{kih normi. Antony nudi razli~ita razmatranja
s namjerom da spasi metodolo{ki individualizam od socijaliziraju}ih
argumentacija.
1. ^ak ako objektivnost zahtijeva kriti~ku interakciju, ka`e ona, pojedinka
mo`e dosti}i odre|eni stupanj objektivnosti reflektiraju}i o svojim
vjerovanjima, shva}anjima itd. tj. kriti~ka interakcija mo`e biti unutar
pojedinke, tako da mo`e do odre|enog stupnja zadovoljiti kriterij objektivnosti
bez socijalne interakcije. Na tu to~ku socijalni epistemolog mo`e
odgovoriti (a) da je takva refleksivnost na strani pojedinaca ograni~ena u
svome dosegu samo na njihova svjesna shva}anja i (b) da je ona u svakom
slu~aju nutarnje preslu{avanje dru{tvene prakse kritike. Stoga je ona ovisna
i izvedena iz onih obrazaca interakcije kroz koje pojedinci u~e razmi{ljati.
2. Socijalno znanje pretpostavlja individualno epistemi~ko djelovanje.
Nijedan pojedinac ne mo`e napustiti svoje subjektivno stanovi{te, a epistemi~ki
procesi uklju~uju individualisti~ko su|enje i opa`anje, i stoga su
pojedinci epistemolo{ki bazi~ni. Socijalni epistemolog se mo`e slo`iti sa
svime, no treba zamijetiti da je opisana vrsta individualnog djelovanja
nu`na ali ne i dovoljna. Dakako, socijalno znanje uklju~uje pojedince;
dru{tveno je sastavljeno od pojedinaca u me|udjelovanju, no, me|udjelovanje
je jednako nu`no kao i pojedinci. Ono {to se tvrdi u slu~aju znanstvenog
istra`ivanja jest da interaktivne prakse (a) oblikuju osobna,
individualna vjerovanja [ali, nota bene, ne privatne senzacije ili iskustva]
u znanje i (b) pretvaraju vjerovanja u procesu izazova i odgovaranja ili
zato {to se sadr`aj mijenja kroz taj proces ili zato {to se sadr`aj sve ~vr{}e
vezuje za mre`u iskustvenih ili doksasti~kih stanja. 58
3. Louise Antony predla`e da teza o socijalnosti u svom pravom zna-
~enju ne vodi ni~emu drugome nego tvrdnji da ljudska bi}a koriste jedna
druga da bi poja~ala svoje vlastite pojedina~ne epistemi~ke situacije. To
nije izazov epistemolo{kom individualizmu. Me|utim, postoje najmanje
dva zna~enja toga »poja~avanja«. U jednom, kvantitativnom smislu ono
58 Antony raspravlja tako|er i o mojoj posebnoj tvrdnji da su promatranje i rasu|ivanje
tako|er socijalni (»Sisters, Please«, str. 79). Me|utim, njezini argumenti su
upravljeni protiv krivih tuma~enja tih tvrdnji. Ona misli, primjerice, da ja tvrdim
kako pojedinac mora imati namjeru da njegova opa`anja budu ponovljiva, do~im
je moja poanta da zajednica, prihva}aju}i opa`anja nekog pojedinca bez poku{aja
da ih ponovi, pretpostavlja da bi ona bila ponovljena kad bi bio poduzet poku{aj
ponavljanja eksperimenta.
430