Epistemologija

Helen E. Longino
i potom iskoriste ili odbace. Ne postoji jedinstvena feministi~ka epistemologija.
Umjesto toga, postoji obilje ideja, pristupa i argumenata kojima
je zajedni~ka samo predanost njihovih autora izno{enju i odbacivanju
poni`avanja `ena i rodne pristranosti naslije|enih formulacija.
2. Ponovno promi{ljanje subjekta
Jedna od konzistentnih tema koja je pro`imala feministi~ko ponovno
promi{ljanje subjekta znanja jest insistiranje na njegovoj utjelovljenosti.
Razli~ite posljedice utjelovljenja stekle su {iroku pa`nju: mjesni karakter
ili smje{tenost spoznavaoca, me|uovisnost spoznavalaca, ontolo{ka izjedna~enost
subjekta i objekta znanja. Descartes je pri tome glavna podloga
budu}i da su feministi~ki i drugi kriti~ari ustanovili kartezijanske teme
kroz cijelu potonju zapadnja~ku teoriju spoznaje, a Descartes je priznati
utemeljiva~ modernog oblika epistemologije.
Filozofkinja Naomi Scheman sugerira u nizu svojih eseja da bavljenja
koja smo naslijedili od Descartesa tvore neku vrstu kolektivne i duboke
rodno-uvjetovane psihoze. 14 Ta bavljenja ona identificira kao tra`enje
izvjesnosti, jedinstva i samo-prozirnosti subjekta. Scheman dokazuje da
je Descartes bio usmjeren na analizu izvorne spoznaje, ste~ene nezavisno
od vanjskih utjecaja i odre|enja. To je zahtijevalo ustanovljenje jamca
istine u sebi samome, tj. uspostavljanje samoga sebe kao epistemolo{ki
autoritativnog (razli~itog od crkve i dr`ave). Descartes je prona{ao izvor
izvjesnosti u razumu, ali pro~i{}enom i obestjelovljenom. Tijelo je i kao
izvor i kao predmet sumnje o~i{}eno od esencijalnog sopstva, kako
Descartes razla`e primjerice u odjeljku o grumenu voska u II. meditaciji.
Njegova osjetilna svojstva su nepostojana i manje spoznatljiva nego
kvantitativna, inteligibilna, pokazuju}i tako da je tijelo nepouzdan izvor
spoznaje, a samo po sebi, kao tvarna supstanca, ono je analogno Descartesovom
tijelu u onome {to se o njemu mo`e spoznati. Scheman to analizira
u psihoanaliti~kim kategorijama kao projekciju, odvajanje i tretiranje
svojih (biv{ih) dijelova kao drugog od samog sebe i odricanje. Utjelovljeno
sopstvo je sklono propadanju i komplikacijama. Obestjelovljeno
sopstvo mo`e izvoditi ~inove ~istog razuma, kao Cogito. Obestjelovljeno,
stvarno sopstvo sjedi{te je razuma i volje, spoznaje i djelovanja, dok
14 Ti su eseji sabrani u Naomi Scheman, Engenderings (New York: Routledge, 1995)
410