Epistemologija

Uvod
Taj se prevrat sastoji u odbacivanju dugo zastupanih gledi{ta o tome {to
je idealno za ljudsko spoznavanje.
Wolterstorffova rasprava ima tri glavna dijela. Prvo, on identificira
ideal zastupan od Platona u pogledu na~ina na koji je za ljude najbolje
da oblikuju svoja vjerovanja, i tvrdi da se taj ideal mo`e na}i i u opisu
scientiae Tome Akvinskog i u Lockeovu opisu ovla{tenja (ili racionalnog
vjerovanja). Drugo, on razmatra razne argumente, od Humeovih do
Reidovih, koji pokazuju da taj ideal ne odgovara ljudskom spoznavanju
op}enito; s obzirom na to kako je zapravo sazdana ljudska spoznaja, taj
ideal je uvelike neprikladan za bi}a poput nas. Zaklju~ak je da su mnogi
dokazi protiv epistemi~ke vrijednosti religijskog vjerovanja, u mjeri u
kojoj takvi dokazi pretpostavljaju re~eni ideal, jednako tako neprikladni.
To ne pokazuje da religijska vjerovanja imaju neku zna~ajnu epistemi~ku
vrijednost. No, nakon odbacivanja Platonova ideala, epistemologija mora
biti otvorena za tu mogu}nost. Glavni predmet epistemologije religije
postaje istra`ivanje alternativa idealu koji je odba~en, kao i utvr|ivanje
toga do koje mjere religijska vjerovanja zadovoljavaju te alternative.
Sada }u ukratko razmotriti dva pitanja: (a) spoznajni ideal {to ga
Wolterstorff prepoznaje u Platona, Tome Akvinskog i Lockea; i (b)
glavne argumente protiv tog ideala od strane Humea i Reida. Da bismo
razumjeli ono {to Wolterstorff naziva »doksasti~kim idealom« trebamo
razumjeti pojam poznatosti. Wolterstorff za ilustraciju koristi primjer
vrtoglavice. Pretpostavimo da se vozite na vrtuljku i da vam se zavrti u
glavi. U tom trenutku va{a vrtoglavica vam je »prisutna«. Izravno je poznajete
u smislu do kojeg nastojimo do}i. Usporedite to s onim {to mi
kasnije govorite o tome kako vam se vrtilo u glavi. O va{oj vrtoglavici
ja mogu misliti kao o »vrtoglavici koju ste ju~er do`ivjeli«. No moj
odnos spram va{e vrtoglavice jednom biva uklonjen; ona nije ne{to {to
mi je pred o~ima ili {to mi je poznato. A sada o doksasti~kom idealu:
idealni na~in na koji mo`emo oblikovati svoja vjerovanja jest onaj putem
poznatosti. Do njega mo`ete do}i na dva na~ina. Prvo, mo`e vam biti
poznata sama ~injenica o kojoj se u va{em vjerovanju radi, kao u slu~aju
va{eg vjerovanja da vam se vrti u glavi. U takvom slu~aju sadr`aj va{eg
vjerovanja o~itava se izravno iz ~injenice koju poznajete. Drugo, mogu
vam biti poznate ~injenice da va{e vjerovanje mo`e biti odre|eno (ili
barem u~injeno vjerojatnim) drugim stvarima koje su vam poznate. U
oba slu~aja, va{e vjerovanje je u cijelosti utemeljeno na stvarima koje su
vam poznate.
29