Epistemologija

Nicholas Wolterstorff
ta temeljna razlika, pa dok reformirani epistemolog tuma~i da religijski
vjernik, kad ka`e, recimo, »Bog je stvorio svijet«, iznosi tvrdnju o tome
kako sa stvarima stoji (tvrdnju istinito/la`no), wittgeinsteinovac tuma~i
da ovaj ne ~ini ni{ta takvo.
Ovdje se ne mo`emo latiti rje{avanja tog problema tuma~enja (kao niti
pitanja imaju li religijska vjerovanja propozicionalni sadr`aj); dopustite mi
da umjesto toga naprosto navedem odlomke one vrste {to ih obje strane
uzimaju kao sredi{te svoga tuma~enja. Prvo, nekognitivisti~ko tuma~enje.
Wittgenstein inzistira na tome da ne-vjernik ne proturje~i vjerniku.
To se o~ito tuma~i time da on ne proturje~i vjerniku zato {to vjernik nije
iznio ni{ta ~emu bi se moglo proturje~iti: vjernik nije izrekao nikakav sud.
Pretpostavimo li da netko vjeruje u Posljednji sud, a ja ne, zna~i li
to da ja vjerujem u suprotno od njega, upravo da takvog ~ega ne}e biti?
Ja bih tada rekao: »Uop}e ne, ili ne uvijek.«
Pretpostavimo da ka`em kako }e tijelo istrunuti, a netko drugi ka`e:
»Ne. ^estice }e se spojiti za tisu}u godina, i ti }e{ uskrsnuti.«
Ka`e li netko: »Wittgensteine, vjeruje{ li ti u to?«, ja bih rekao: »Ne.«
»Proturje~i{ li ti tom ~ovjeku?« Rekao bih: »Ne.« (str. 53)
Dodajmo tome sljede}i odlomak, u kojemu Wittgenstein sugerira da biti
religijski vjernik zna~i `ivjeti s odre|enim »slikama« i biti vo|en njima:
Moglo bi vas iznenaditi da onima koji vjeruju u Uskrsnu}e ne proturje~e
oni koji ka`u: »Pa, mogu}e.«
Vjerovanje ovdje mnogo vi{e igra ovu ulogu: pretpostavimo da ka-
`emo kako je uloga odre|ene slike ta da me trajno opominje, ili ja stalno
mislim na nju. Golema bi razlika tu bila izme|u ljudi kojima je ta
slika neprestano u prvom planu i drugih koji je jednostavno uop}e nisu
upotrijebili. (str. 56)
I napokon ovaj, u kojemu su te dvije ideje zdru`ene:
Uzmite dvoje ljudi, od kojih jedan govori o svome pona{anju i o tome
{to mu se doga|a u smislu nagrade i kazne, a drugi ne. Ti ljudi misle
posve razli~ito. Ipak, jo{ ne mo`ete re}i da oni vjeruju u razli~ite stvari.
Pretpostavimo da je netko bolestan i ka`e: »Ovo je kazna«, a ja
ka`em: »Kad sam bolestan, uop}e ne razmi{ljam o ka`njavanju.« Ako
394