Epistemologija

Nicholas Wolterstorff
Wittgenstein nikad nije razvio neki trajan prikaz religije. Njegovi
komentari o religiji ra{trkani su po raznim njegovim djelima, a velik dio
onoga {to je o tom pitanju mislio dostupan nam je samo iz bilje`aka slu-
{a~a njegovih predavanja. Usto, mnogo od onoga {to je govorio i mislio
je zagonetno; u vezi s jednim od sredi{njih problema ve} neko vrijeme
postoje dvije razli~ite tradicije tuma~enja me|u njegovim ~itateljima i
sljedbenicima. Razvidno je, me|utim, da se Wittgenstein tako|er o{tro
protivio svakom poku{aju nametanja doksasti~kog ideala religiji. Pogledajmo
kako se to protivljenje razvijalo u njegovu slu~aju.
Wittgensteinov polemi~ki suparnik bio je logi~ki pozitivizam. U srcu
pozitivisti~kog programa bio je poku{aj razgrani~avanja onoga {to se
dr`alo dostojnim ~asnog naslova »znanosti« od svih oblika intelektualne
djelatnosti koji se nisu dr`ali dostojnima toga naslova, a koje se ~esto
nazivalo »metafizikom« u pogrdnom smislu. Pozitivisti su jasno davali
do znanja da pod »metafizikom« ne razumiju samo ono {to bi se
uobi~ajeno nazvalo metafizikom, ve} i teologiju i religiju.
Kako se imalo provesti to razgrani~enje? Pozitivisti su sugerirali da
je ono {to razgrani~ava »znanost« od »metafizike« ~injenica da diskurs
prve ima smisao, dok ga je diskurs potonje li{en. Ta je sugestija, dakako,
iziskivala neko mjerilo zna~ajnosti. Pozitivisti su iznijeli uvjet: neka ~estica
diskursa ima smisao onda i samo onda ako je ili analiti~ki istinita ili la`na,
ili ako je za nju mogu}a empirijska verifikacija ili disverifikacija.
Ubrzo nakon toga to je mjerilo prvi put izlo`eno; 1920-ih primije-
}eno je kako se ~ini da je posljedica tog mjerila ta da je eti~ki diskurs
li{en smisla; pa ipak, eti~ki diskurs zacijelo ne treba baciti u kantu za
otpatke zajedno s metafizikom i teologijom! Kao odgovor, pozitivisti su
svome mjerilu dodali ograni~enje: to mjerilo, kazali su, valja razumjeti
kao mjerilo kognitivne smislenosti. ^estica diskursa je ili istinita ili la`na
onda i samo onda ako zadovoljava to mjerilo. Taj dodatak mjerilu obvezao
je pozitiviste da eti~ki diskurs tuma~e kao da ovaj ne iznosi istinite/
la`ne tvrdnje; silovito su se poduhvatili razvoja takvog tuma~enja.
Wittgenstein je bio duboko suprotstavljen pozitivisti~kom odbacivanju
religije. ^ini se da je on sam bio duboko religiozna osoba, premda
nekonvencionalne vrste. 7 Njegova su, pak, razmi{ljanja o religiji o~ito
oblikovana sljede}im prakti~nim na~elom: ako neko tuma~enje religije
7 V. biografiju Raya Monka, Ludwig Wittgenstein: The Duty of Genius (New York:
Free Press, 1990).
392