Epistemologija

Nicholas Wolterstorff
Isto tako, taj je ideal irelevantan za prikaz pouzdano stvorenih vjerovanja;
induktivno zaklju~ivanje, zadr`ano u prikladnim granicama, nadasve je
pouzdan tip tvorbe vjerovanja. On je irelevantan i za prikaz vjerovanja
stvorenih ispravnim funkcioniranjem na{ega ustroja. Irelevantan je tako|er
za prikaz onoga za {to smo ovla{teni, {to nam je dopu{teno vjerovati.
Potrebni su nam prikazi istinosno relevantnih zasluga u vjerovanjima koji
nije~u doksasti~ki ideal i razvijaju se ne predmnijevaju}i da zasluga o
kojoj je rije~ izostaje ako vjerovanje nije doraslo tom idealu. Zadnjih se
godina pojavio niz takvih prikaza. Utoliko se mo`e govoriti o »revoluciji«
u epistemologiji – humeovsko-reidovskoj revoluciji.
Vratimo se sada religijskim vjerovanjima. Ranije sam kazao da je najdublji
zna~aj novijeg razvoja u epistemologiji religije koji je postao poznat
kao »reformirana epistemologija«, u njegovu inzistiranju na tome da nemogu}nost
religijskih vjerovanja obi~ne osobe da se usklade sa zahtjevima
doksasti~kog ideala utoliko ne ukazuje na neku vrst nedostatnosti ili neprikladnosti
tih vjerovanja ili osoba koje ih gaje. Sada mo`emo re}i za{to
»reformirana epistemologija« to tvrdi. Nije rije~ o ad hoc tezi u pogledu
religijskih vjerovanja, ve} prije o dijelu skora{nje »revolucije« u epistemologiji.
Reformirana epistemologija stoji unutar reidovske tradicije.
Religijska su vjerovanja u dobroj mjeri nalik induktivnim i vjerovanjima
koja po~ivaju na svjedo~anstvu, utoliko {to potonja tako|er ne pru`aju
primjer za doksasti~ki ideal. No ta ~injenica, kao {to smo vidjeli, ne implicira
ni{ta u vezi s prisustvom ili odsustvom istinosno relevantnih zasluga
u takvim vjerovanjima; ona se pokazuje iz osnova irelevantnim zapa`anjem.
5. Wittgensteinovska filozofija religije
Pomicanje s tog stupnja u povijesti epistemologije religije iziskivat }e rad
na dvama frontovima. Epistemolog religije }e u prvom redu pokazati kako
se op}i prikazi uvjeta pod kojima su istinosno relevantne zasluge prisutne
u vjerovanjima primjenjuju na specifi~ni slu~aj religijskih vjerovanja. A
neka ovdje bude istaknuto kako reformirani epistemolog nipo{to ne dr`i
da su sva religijska vjerovanja bezostatno vjerodostojna, premda ~injenica
da neko religijsko vjerovanje nije doraslo doksasti~kom idealu sama po
sebi ne podrazumijeva da ovome nedostaje jamstva, ovla{tenja, pouzdane
formacije, ili ~ega bilo, isto tako nije istina da u religiji sve prolazi. Drugo,
epistemolog religije ne}e naprosto uzeti bilo koje op}e prikaze koji su
390