Epistemologija

13. Epistemologija religije
smislu najboljeg obja{njenja, svakako trebao stupiti u kontakt s djetetom
i upitati ga za{to je pjevalo »tolle lege«.
Pitanju ozna~ava li nedoraslost Augustinova vjerovanja doksasti~kom
idealu neki nedostatak u tom vjerovanju mo`da je najbolje pristupiti
neizravno. Dvojica velikih [kota u osamnaestom stolje}u, David Hume
i Thomas Reid, prvi su silovito i izravno napali doksasti~ki ideal, dokazuju}i
da je, kakve god bile filozofove sklonosti, na{e ljudsko stanje takvo
da nebrojena uvjerenja {to ih gajimo, i bez kojih ne bismo mogli `ivjeti,
niti su stvorena u skladu s doksasti~kim idealom niti bi mogla biti tako
stvorena. Reid je tako|er ustvrdio da je doseg poznavanja mnogo {iri
nego {to to tvrdi »put ideja«; u tome se iz osnova protivio Humeu. No
s njime se posve slagao u tome da sam taj ideal mora biti odba~en.
Hume je iznimno `ustro branio vjerovanja o budu}nosti stvorena indukcijom.
Njegova analiza formiranja vjerovanja je sljede}a: nitko nije ro-
|en s dispozicijama za stvaranje induktivnih vjerovanja. Svi se mi, umjesto
toga, ra|amo s temeljnom dispozicijom za stjecanje dispozicija za stvaranje
takvih vjerovanja. Takvo stjecanje funkcionira na sljede}i na~in: otkrivamo
da su parovi doga|aja odre|enog tipa u pravilnom odnosu u na{em iskustvu
– primjerice, u na{em iskustvu su doga|aji {to ih tvore predmeti koji
gube oslonac u pravilu povezani s padanjem tog predmeta. Naposljetku
se, kada do`ivimo pojavu doga|aja jednoga od tih tipova, u nama neminovno
stvara dispozicija da neminovno o~ekujemo pojavu doga|aja onog
drugog tipa – to jest, da vjerujemo kako }e se zbiti doga|aj tog drugog
tipa. Kako bi osvijetlio na~in njihova stjecanja, Hume te dispozicije za
stvaranje induktivnih vjerovanja opisuje kao »navike« i »obi~aje«.
O~ito je da, sukladno Humeovoj analizi, induktivna vjerovanja ne
slu`e kao primjeri doksasti~kog ideala. Na djelu je zaklju~ivanje iz ne~ega
{to se opa`a; induktivno stvoreno vjerovanje o budu}nosti na taj je na~in
zasnovano na opa`ajnom iskustvu. No ono {to obja{njava to zaklju~ivanje
nije (svijest o) poznavanju ~injenice da je zaklju~ak logi~ki zasnovan
na opa`enim ~injenicama; obja{njava ga upravo ta ste~ena navika – mogli
bismo je nazvati »slijepom« navikom, budu}i da u nju nije uklju~eno
nikakvo poznavanje.
Hume je bio itekako svjestan ~injenice da }e ~itatelji prosvjedovati
protiv njegova zaklju~ka da je unutarnje djelovanje koje dovodi do tog
zaklju~ivanja slijepa navika, a ne poznavanje neke logi~ki utemeljene ~injenice.
Mi, uostalom, vjerujemo da je priroda, s obzirom na taj aspekt,
pravilna: da ispu{teni predmeti uvijek padaju. Kada to vjerovanje
387