Epistemologija

Nicholas Wolterstorff
o ne~emu zapanjuju}em. Razmi{ljaju}i jednoga dana o tome {to je otkrio
o zamr{enosti, slo`enosti i krhkosti nekog fizikalnog, kemijskog ili
biolo{kog procesa, ~ovjeka mo`e obuzeti uvjerenje da se to nije naprosto
razvilo ve} da je moralo biti stvoreno. Ili pak, poput Schleiermachera,
jednoga dana po~ne sve oko sebe do`ivljavati ovisnim o ne~emu posve
drugoga reda.
Tako se u zbilji formiraju religijska vjerovanja. Ono {to izlazi na vidjelo,
pomije{ano s plemenitim, uzvi{enim i nadahnjuju}im, tvori, ma kojim
o~ima gledano, mno{tvo besmislica, ~esto opakih i groznih besmislica –
premda je na{e stolje}e itekako jasno pokazalo da religija nema monopol
na opake i grozne besmislice. Imaju}i cjelinu pred o~ima, ~ak }e i religiozna
osoba }utjeti neku vezu s onima koji se osje}aju klonulima ili uznemirenima
u perspektivi odvajanja `ita od kukolja, i koji umjesto toga
predla`u nametanje doksasti~kog ideala svemu tome, bilo ono uzvi{eno
ili nisko.
Pogledajmo za{to se takvoj mjeri treba oduprijeti. Razmotrimo
strukturu jednog stvarnog slu~aja, onog Augustinovog. On ~uje dje~ji
glas kako pjeva »uzmi i ~itaj, uzmi i ~itaj«. Nakon kratkog razmi{ljanja,
nalazi to nelagodnim. Mo`da vjeruje da je to nelagodno. Vjerojatnije je
da on to ~uje kao nelagodno; to jest, do`ivljava to pod vidom pojma onog
nelagodnog. Ubrzo mu pada na pamet da je to pojanje mo`da dio igre,
ali ne mo`e se sjetiti bilo koje takve igre. No to je zaista sporedno i ne
pravi nikakvu razliku. On sluti da bi te rije~i, {to god da je dijete navelo
da ih pjeva, mogle odgovarati njegovu stanju; na taj na~in pojanje za nj
poprima nelagodan zna~aj. A to u njemu o~ito smjesta izaziva vjerovanje
da mu se Bog obra}a.
Ako je tome bilo tako – Augustinov je opis prekratak da bismo bili
sigurni u vezi sa svim pojedinostima – proishode}e vjerovanje s obzirom
na svoj na~in formacije svakako nije doraslo doksasti~kom idealu.
Vjerovanje koje se oblikuje u Augustina jest to da mu Bog govori. No
~injenica koja mu je poznata jest ~injenica da neko dijete pjeva »tolle lege«.
Propozicionalni sadr`aj tog vjerovanja ne odgovara ~injenici koje je on
bio svjestan. Je li ono, dakle, bilo posve utemeljeno na poznavanju? Ne,
naravno, ako je stvoreno odmah. Ako je, pak, stvoreno na temelju nekog
argumenta, to je zacijelo bio probabilisti~ki argument; nikakva deduktivnog
dokaza nema na vidiku. No koji je to probabilisti~ki argument
mogao biti, Augustin nam ne ka`e. Zaklju~ivanje prema najboljem
obja{njenju? Augustin je, prije nego {to je izveo bilo kakve zaklju~ke u
386