Epistemologija

Nicholas Wolterstorff
`iva svijest o dru{tvenom i kulturalnom kaosu {to ga je okru`ivao, spojena
s uvjerenjem da najve}a nada za mir u dru{tvenim i kulturnim sukobima
le`i u tome da gra|anstvo prestane gajiti religijska i moralna
vjerovanja na koja nema pravo, odnosno da ih prestane gajiti u onako
~vrstom vidu na koje nema pravo.
Locke nije iznio nikakav op}enit opis ovla{tenosti. Premda opis {to
ga pru`a prili~no ~esto formulira zvu~no univerzalnom retorikom, on u
nizu odlomaka jasno daje do znanja da neki op}i opis zapravo nije njegov
cilj niti briga. Bio je uvjerenja da se svi mi svako malo zati~emo u
situacijama u kojima smo kao ljudi obvezni dati sve od sebe da bismo
izna{li istinu o odre|enom predmetu. Ne uspijemo li u tome, takvim
mnijenjima koja tada mo`emo imati o toj stvari – ili, u stvari, takvom
neznanju – nedostaje ovla{tenosti. Mi ne smijemo imati takva mnijenja,
odnosno takvo neznanje; to nam nije dopu{teno. Pitanje koje je Locke
ustrajno postavljao glasilo je: {to odre|uje ovla{tenost u takvim situacijama
»maksimalnog ticanja«? Daljnje njegovo uvjerenje bilo je da su
pitanja religije i morala za sve nas uvijek pitanja maksimalnog ticanja.
Naravno da bi bilo neplauzibilno dr`ati kako su sva pitanja religije i
morala uvijek pitanja koja nas se maksimalno ti~u. No budu}i da nam
Locke nije poku{ao kazati koja nas se od takvih pitanja maksimalno ti~u,
morat }emo naprosto stati na tome.
Da bismo razumjeli opis {to ga Locke pru`a o tome {to odre|uje
ovla{tenost u pitanjima maksimalnog ticanja, moramo uo~iti ~injenicu da
je Lockeova uporaba doksasti~kog ideala isprepletena s njegovim pristajanjem
uz ono {to je Thomas Reid nazvao »putem ideja«. Reid je bio pone{to
nedosljedan u svome prikazu toga koji to~no slo`aj teza `eli nazvati
»putem ideja«. No dopustite mi da ovom prigodom pod »putem ideja«
ne razumijem ni{ta drugo doli tezu o tome {to nam je poznato, naime:
nikad nam nije poznato ni{ta drugo nego vlastiti um i njegove »modifikacije«.
Samo su nam vlastiti um i njegove »modifikacije« predo~ene.
Prigrliv{i tu tezu, Locke je bio nagnan usvojiti reprezentacijsku teoriju
opa`anja. Kao {to je prije primije}eno, opa`anje o~igledno ima neku vrst
intuicijskog sadr`aja. Prema Lockeovu gledi{tu, ono {to nam je u opa`anju
poznato – ono {to nam se predo~uje – nikad nije vanjski objekt, ve}
samo mentalna »ideja« koja predstavlja taj vanjski objekt koji jest opa`ana
stvar. Prigrliv{i tu tezu, Locke je isto tako bio primoran usvojiti reprezentacijsku
teoriju pam}enja. Pam}enje tako|er ima intuicijski sadr`aj. Prema
Lockeovu reprezentacijskom prikazu, ono {to nam je u pam}enju poznato
382