Epistemologija

13. Epistemologija religije
ponudili teorije o tom predmetu. Na takva pitanja srednjovjekovni filozofi
i filozofski teolozi ne nude odgovore. Nitko od njih nije postavljao
takva pitanja, barem ne iole ustrajno ili gorljivo. Barataju}i naslije|enim
aristotelovskim gledi{tem u vezi s uvjetima pod kojima neko vjerovanje
posjeduje odliku znanstvenosti, oni su svoja nastojanja posvetili tome da
postignu da vjerovanja o Bogu zadobiju tu odliku. Dodajmo da se
izme|u nas i njih dru{tvena praksa koju mi nazivamo »znano{}u« –
»Wissenschaft« – tako|er duboko izmijenila, ~ega je posljedica to da nitko
od nas danas ne bi prihvatio uvjete {to su ih oni odredili da bi neko
vjerovanje imalo odliku znanstvenosti. Iz nekoliko razloga, dakle, njihov
rad ne obra}a se izravno na{im brigama. Ipak, on nije bezna~ajan: dokazi
za Bo`ju opstojnost i zna~aj koje su oni razvili nastoje}i razviti teologiju
kao scientiau podastiru se u suvremenom svijetu da bi osigurali ovla{tenost
za vjerovanje u Boga, ili da bi utvrdili kako neka na{a vjerovanja o
Bogu tvore spoznaju.
3. Uloga doksasti~kog ideala u Lockeovoj
epistemologiji religije
U djelima Johna Lockea nalazimo ono {to neosporno mo`emo nazvati
epistemologijom religije. U toj epistemologiji doksasti~ki ideal igra
sredi{nju ulogu, kao i u njegovoj epistemologiji op}enito. Uloga {to je
taj ideal igra u Lockeovu mi{ljenju, me|utim, veoma je razli~ita od one
{to ju je igrao u srednjovjekovnom mi{ljenju. Premda u svom pristajanju
uz re~eni ideal Locke nastavlja dugu tradiciju, on ga sada rabi da bi
formulirao prikaz, ne znanstvenih uvjerenja, ve} prije ovla{tenosti za
vjerovanje, navlastito religijsko vjerovanje, a to je novost. 4
Dva momenta po~ivaju u pozadini Lockeove usredoto~enosti na
ovla{tenost. On je dr`ao da su mogu}nosti scientiae neznatne. Scientia
matematike je mogu}a, smatrao je, kao i logike, a za~udo i morala. Ali
mimo toga gotovo ni{ta. Naro~ito nije mogu}a zna~ajna scientia i~ega
supstancijalnog. Op}enitije kazano, znanje je, prema ~uvenoj Lockeovoj
izreci, »oskudno i manjkavo«. To je bio jedan moment. Drugi moment
koji je Lockea motivirao da se usredoto~i na ovla{tenost bila je njegova
4 O Lockeovu prikazu ovla{tenosti podrobnije raspravljam u knjizi John Locke and the
Ethics of Belief (Cambridge: Cambridge University Press, 1996).
381