Epistemologija

Nicholas Wolterstorff
samoevidentni matemati~aru ne moraju biti samoevidentni fizi~aru; a
zaklju~ci matemati~arevih dokaza naj~e{}e ne}e biti samoevidentni
fizi~aru. [tovi{e, u pravilu ne}e biti samoevidentni ~ak ni matemati~aru.
Jer, kao {to smo gore vidjeli, dokaz ~ije su premise samoevidentne nekoj
osobi, i koji je takav da je toj osobi samoevidentno kako je dokaz deduktivno
valjan, ~esto }e imati zaklju~ak koji toj osobi nije samoevidentan.
Te{ko je odoljeti izno{enju sljede}e formulacije Akvin~eva cjelovitog
pojma scientiae: scientia se sastoji od zaklju~aka dokaza od kojih je svaki
takav da su sve premise samoevidentne ovoj ili onoj osobi, i od kojih je
svaki takav da je ~injenica njegove deduktivne valjanosti samoevidentna
ovoj ili onoj osobi. No to ne}e biti dostatno jer, zbog upravo nazna~enih
razloga, neki matemati~ki sudovi kojima se fizi~ar slu`i u svom dokazivanju
ne moraju uop}e ikome biti samoevidentni, uklju~uju}i matemati~ara
koji ih je dokazao. Na~in da se to izrazi je dakle sljede}i: scientia se sastoji
od zaklju~aka onih deduktivno valjanih dokaza ~iji je svaki poddokaz
(ako ga ima) takav da je njegova valjanost ovome ili onome samoevidentna,
i ~ija je svaka neizvedena premisa ovome ili onome samoevidentna.
Bit }e da ve}inu tih dokaza nijedan ~ovjek nije vidio u cjelini.
Vrhovni cilj srednjovjekovnih filozofskih teologa bio je razviti teologiju
kao scientiau. Oni su to nastojanje obi~no dijelili na dva dijela: prirodnu
teologiju i svetu teologiju. U prirodnoj su se teologiji koristila mnijenja
naravnoga ljudskog razuma, dok se u svetoj teologiji k tome dopu{talo
koristiti od Boga objavljene sudove kao premise. O~igledno je pitanje
kako se mogla dopustiti uporaba takvih sudova kao premisa ako se nastojala
razviti scientia – budu}i da na svakoj to~ci samoevidentnost oblikuje
karakter scientiae. Akvin~ev je odgovor domi{ljat i za nas ujedno neo~ekivan.
Pripadnost znanstvenoj zajednici nije ograni~ena na ljudska bi}a koja
nastanjuju Zemlju; ona tako|er uklju~uje Boga i bla`ene. Sadr`aj objave
tada je samoevidentan Bogu – i bla`enima. Prema tome, ba{ kao {to je
fizi~aru dopu{teno da kao premise u vlastitome dokazivanju koristi ono
{to matemati~ar iznosi kao njemu samoevidentno ili deduktivno izvedeno
iz istog, tako je znanstvenome teologu dopu{teno da kao premise koristi
ono za {to Bog izjavljuje da je Njemu samoevidentno – osobito sadr`aj
Svetog pisma.
Mnoge od nas u modernome svijetu mu~e pitanja o religijskom
vjerovanju kao {to su: jesmo li ovla{teni imati takva vjerovanja, je li nam
ijedno od njih zajam~eno ili pouzdano stvoreno i ~ini li ijedno od njih
spoznaju. Na{i su epistemolozi uo~ili tu na{u zabrinutost i nemir te nam
380