Epistemologija

Nicholas Wolterstorff
~ega se biva introspektivno svjestan nije razumsko poznavanje ~injenice
nu`ne istinitosti, ve} samo s njenom mimikom. No budu}i da to iskustvo
podra`ava poznavanje neke ~injenice nu`ne istinitosti, ne~ija svijest o tom
iskustvu stvara vjerovanje da je sud, koji tom nekome jest poznat, nu`na
istina – pod uvjetom, dakako, da on ne vjeruje kako je to iskustvo mimika.
Da je ono mimika, potvr|uje ~injenica da sud o kojemu je rije~ nema veza
s drugim sudovima koje bi imao da je nu`no istinit. Ako se zna, ili vjeruje,
da on nema tih veza, onda }e se to iskustvo prepoznati kao ono {to doista
jest, naime mimika, a njegovo poznavanje vi{e ne}e stvarati vjerovanje da
je taj sud nu`no istinit. Svaki logi~ki paradoks – Russellov paradoks, primjerice
– to ilustrira. Za barem jednu od premisa u takvom paradoksu,
ono ~ega se biva introspektivno svjestan kad se razmatra ta premisa nije
poznavanje neke ~injenice nu`ne istinitosti, ve} samo njene mimike.
Vratimo se, dakle, izvjesnosti: ~emu nam slu`i rastuma~eni smisao
izvjesnosti ako postoje te mimike u na{em iskustvu, a mi ih ne prepoznajemo
kao takve – pri ~emu je posljedica na{eg neuspjeha u prepoznavanju
njihove mimikrije ta da one u nama stvaraju la`na vjerovanja?
2. Uloga doksasti~kog ideala u srednjovjekovnom
razumijevanju scientiae
Srednjovjekovni su filozofi stvorili malo toga {to bi se, prema na{im mjerilima,
moglo nazvati »epistemologijom religije«. Tek je u prosvjetiteljstvu
epistemologija religije dosegnula punoljetnost. Srednjovjekovni su filozofi
i filozofski teolozi postavljali epistemolo{ka pitanja o teologiji, a ne
o religiji. Ipak, za na{e }e svrhe biti instruktivno ukratko razmotriti jedan
aspekt mi{ljenja srednjovjekovnih filozofa. Kao {to je ve} spomenuto,
uloga doksasti~kog ideala u epistemologiji religije bit }e sredi{nja tema
rasprave {to slijedi; taj je ideal igrao stanovitu ulogu u srednjovjekovnim
promi{ljanjima o teologiji. Srednjovjekovni su ljudi, naime, teologiju
smatrali znano{}u, scientia, a sredi{nje mjesto u njihovu razumijevanju
scientiae zauzimao je doksasti~ki ideal. Pogledajmo kako su oni razvijali
te ideje, slu`e}i se Akvin~evim tuma~enjem scientiae kao paradigmatskim. 3
3 Mnogo razra|eniju raspravu o srednjovjekovnom pojmu scientiae iznosim u ogledu
»The Migration of the Theistic Arguments: from Natural Theology to Evidentialist
Apologetics«, u: Audi i Wainwright (ur.), Rationality, Religious Belief, and Moral
Commitment (Ithaca: Cornell University Press, 1986).
378