Epistemologija

Nicholas Wolterstorff
i dostatnih uvjeta da bi vjerovanja imala te zasluge, kao i umnih vrlina te
prakse potrebne i pogodne za njihovo prisustvo: zasluge kao {to su pouzdana
oblikovanost, zajam~enost, ovla{tenost, znanstvenost, racionalnost,
opravdanost – i, dakako, istinitost. Pri razvijanju svoje analize, epistemolog
}e htjeti imati pred o~ima religijsko vjerovanje; jer prikaz, recimo,
ovla{tenja, koji se nudi kao op}enit prikaz ali je neprikladan s obzirom na
religijsko vjerovanje, utoliko je i proma{en. No isto tako, obratno, epistemolog
koji je razvio neki op}enit prikaz ovla{tenja mo`e htjeti pokazati
kako se njegov prikaz primjenjuje na specifi~an slu~aj religijskog vjerovanja.
Dopustite mi da istaknem pretpostavku sadr`anu u onome {to sam
upravo kazao. Sve donedavno, u sklopu analiti~ke epistemologije dvadesetoga
stolje}a, djelovalo se kao da – neovisno o samoj istini – postoji
samo jedna istinosno relevantna zasluga u vjerovanjima, ona koju se
obi~no naziva »opravdano{}u« ili »racionalno{}u«. Postavljalo se pitanje
{to je nu`no i dostatno da bi neko vjerovanje bilo opravdano ili racionalno;
a budu}i da je bilo mnogo neslaganja oko odgovora na to pitanje,
naveliko su nicale teorije opravdanja odnosno teorije racionalnosti. Moja
je tvrdnja, nasuprot tome, da postoji velik broj istinosno relevantnih
zasluga u vjerovanjima, i da ni »opravdanje« niti »racionalnost« ne
poga|aju nijednu takvu pojedina~nu zaslugu; oba su pojma veoma dvosmislena,
i svaki od njih poga|a niz razli~itih vrijednosti. Iz toga slijedi
da se izvor brojnih filozofijskih rasprava oko opravdanja i racionalnosti
nahodi u ~injenici da filozofi, s razli~itim vrijednostima na umu, iznose
prikaze tih razli~itih vrijednosti, prije negoli u ~injenici da, s istom vrijedno{}u
na umu, iznose razli~ite prikaze iste vrijednosti. Put naprijed
sastoji se u uvi|anju te ~injenice i u jasnom stavu o tome o kojoj se vrijednosti
`eli raspravljati. Te`nja da se iznese prikaz ovla{tenja razli~ita je
od, recimo, te`nje da se iznese prikaz zajam~enosti. 1
Dobar broj istinosno relevantnih zasluga odre|enih vjerovanjima
odre|en je i drugim propozicionalnim stavovima, kao {to su nada da...,
o~ekivanje da... i pouzdanje da... Neke od na{ih nada su nade za koje
nismo ovla{teni; neka na{a pouzdanja nisu pouzdano oblikovana. U znatnoj
raznolikosti propozicionalnih stavova, epistemolozi u na{em stolje}u
usredoto~ili su se gotovo u cijelosti na vjerovanja. S obzirom na to da su
brojne istinosno relevantne zasluge prisutne u vjerovanjima od interesa za
1 Ista je postavka nedavno iznesena u ogledu Williama P. Alstona »Epistemic
Desiderata«, Philosophy & Phenomenological Research LIII/3 (rujan 1993).
374