Epistemologija

12. Moralna spoznaja i eti~ki pluralizam
istra`ivanja u na~elu, ako posjedujemo sposobnost dono{enja trezvenih
moralnih sudova u slu~aju suprotstavljenih du`nosti, mo`emo formulirati
generalizaciju koja je primjenjiva na sli~ne slu~ajeve na na~in koji nije
trivijalan. Jer op}enita du`nost koju razaznajemo temeljit }e se na naravnim
svojstvima koja u na~elu mo`emo lu~iti i na njih se pozivati
tijekom oblikovanja generalizacije. No ta mogu}nost generalizacije nije
nu`an uvjet za to da bismo oblikovali opravdani sud (ili izrazili spoznaju),
recimo sud o tome da moramo ispraviti nepravdu. Mo`emo do}i do
trezvenog ishoda bez obzira na to provodimo li na temelju njega generalizaciju
ili smo u stanju to u~initi. Mogu}e je na primjer da je op}enita
generalizacija organi~ka te da s obzirom na na~in na koji je tuma~imo
nemamo garancije da }emo biti u stanju odrediti koja svojstva predstavljaju
njezin temelj. ^ak i ako prima facie du`nost proizlazi iz odre|enih
prirodnih svojstava (gledi{te koje intuicionisti uglavnom zastupaju)
op}enita du`nost o~ito zahtijeva slo`eniji prikaz.
Sljede}a ~injenica vezana uz epistemi~ke izvore intuicionizma, koji
razvijam, jest ta da u mnogim slu~ajevima kada se pojedinim sudom razrje{avaju
sukobi suprotstavljenih du`nosti, postoji mogu}nost dostizanja
refleksivne ravnote`e izme|u tog suda i razli~itih moralnih na~ela i
drugih pojedina~nih sudova. Ta ravnote`a mo`e doprinijeti opravdanosti
tog suda; ona ili njezini elementi ~ak mogu i dovesti do tog suda. To
je dakle jedan od na~ina na koji se sud koji zapo~inje kao hipoteza mo`e
razviti do statusa opravdane spoznaje ili ~ak vjerovanja.
[to se ti~e problema mogu}eg sukoba izme|u moralnih i nemoralnih
vrijednosti, ponajprije valja re}i da to mo`e utjecati na svaku prihvatljivu
eti~ku teoriju. Ukoliko opravdava skepti~nost glede intuicionizma,
utoliko je opravdava i glede drugih prihvatljivih teorija. Zasigurno, Kant
je tretirao eti~ka razmatranja kao temeljna u teoriji prakti~nog uma te
smatrao da kategori~ki imperativ predstavlja temelj apsolutnih moralnih
obaveza. No pretpostavimo, za potrebe rasprave, da kategori~ki imperativ
doista predstavlja temelj nekih apsolutnih moralnih obveza; iz tog ne
proizlazi da nije mogu}e da netko racionalno (i znaju}i) u~ini ne{to {to
moral ne dozvoljava. Vezano uz utilitarne teorije, ako (kao {to }u pretpostaviti)
one temelje sve razloge za djelovanje na onom za {to dr`e da
posjeduje unutarnju vrijednost, mo`e do}i do ne~eg nalik problemu nesumjerljivosti,
osim ako ({to nije prihvatljivo) utilitarno stajali{te smatra
temeljnom samo jednu, vrlo odre|enu vrstu vrijednosti. ^ak i ako npr.
neki u`ici nisu bolji od drugih, javljaju se problemi prilikom biranja
369