Epistemologija

12. Moralna spoznaja i eti~ki pluralizam
mo`emo posjedovati apriornu spoznaju ili apriornu opravdanost samo
ako u odre|enom smislu pojmimo apstraktne entitete, kao {to je koncept
obe}anja, pri ~emu se to poimanje tuma~i kao ne{to vi{e od posjedovanja
skupa sklonosti u pona{anju, uklju~uju}i i lingvisti~ka te zahtijeva vrstu
shva}anja apstraktnih entiteta koji ne sudjeluju u kauzalnim odnosima.
No, ako je ta vrsta shva}anja potrebna za apriornu spoznaju i opravdanost,
to ne zna~i da je to shva}anje nu`no opskurno ili znanstveno nevjerojatno
ili da nipo{to nije nu`no za poimanje elementarnih aritmeti~kih
istina i drugih naizgled apriornih propozicija bitnih i u svakodnevnom
rezoniranju i u znanstvenom ispitivanju.
Mo`da je istina da }emo, barem u ontolo{kom smislu, imati jednostavniju
filozofiju svijesti ako mo`emo izbje}i postavljanje bilo kakvih »ne
empirijskih« objekata, kao {to su brojevi ili propozicije ili pojmovi. Ali
ako su svojstva apstraktni entiteti, kao {to mnogi filozofi dr`e da jesu,
tada nije jasno mogu li se ~ak i generalizacije o fizi~kom svijetu spoznati
bez neke vrste poimanja apstraktnih entiteta. Vjerujem da je po{teno re}i
da trenutno nema jasno adekvatnog, u potpunosti empiristi~kog prikaza
opravdanosti op}enito, primjenjivog na logiku i matematiku kao i na epistemi~ka
na~ela.
Sada }u se okrenuti pitanju epistemi~kih na~ela, grubo re~eno, na~ela
koja nazna~uju temelje ili narav spoznaje i opravdanosti. Recimo da ako,
na temelju jasnog vizualnog dojma ispisanog papira, vjerujem da se
ispred mene nalazi ispisani papir, onda je moje vjerovanje opravdano.
Usvaja li umjereni intuicionizam (rossovski ili drugi) neprihvatljiva epistemi~ka
na~ela? Ve} sam sugerirao da intuicionisti kao takvi ne moraju
dr`ati da propozicija jasna po sebi ne mo`e biti potkrijepljena nikakvim
drugim dokazom. Sada bih `elio sugerirati da, nezavisno o tome mo`e
li ih se potkrijepiti nekim drugim dokazima, Rossova temeljna na~ela
du`nosti predstavljaju barem kandidate za apriornu opravdanost na na~in
na koji bi i trebala biti ako su posredno jasna po sebi.
Imaju}i na umu {to sa~injava prima facie du`nost razmotrimo kakvo
bismo mi{ljenje imali o nekom ~iji je materinji jezik jednak na{em, a koji
bi negirao postojanje (recimo) prima facie du`nosti da drugima ne
nanosimo ozljede i time `elio re}i ne{to {to bi impliciralo da nano{enje
ozljeda drugima op}enito ne bi bilo ~ak ni prima facie pogre{no. Nije
rije~ o amoralnosti, u najuobi~ajenijem smislu – ne radi se o tome da ta
osoba ne mo`e biti ganuta. Za takvu bismo osobu prije mogli re}i da
iskazuje neku vrstu moralne gluho}e. Kao {to je to slu~aj i s bilo kojim
365