Epistemologija

12. Moralna spoznaja i eti~ki pluralizam
Drugo: bitno je razlikovati spoznaju (ili opravdanost) vi{eg reda da
du`nost (ili neka druga vrsta razloga) ima prioritet od spoznaje prvog
reda da je odre|eno djelovanje, recimo odr`avanje obe}anja unato~ postojanju
dobrog izgovora za kr{enje rije~i, obvezno (ili ina~e razumno
na neki op}eniti na~in). Mogu}e je znati {to smo du`ni ~initi, ~ak i u
slu~aju sukobljenih du`nosti, pa ipak ne posjedovati komparativnu spoznaju
koju bi mogli dobiti iz, recimo, utilitarne kalkulacije ili kantovske
dedukcije. Ako znam da bih trebao pri~ekati prijatelja u nevolji u slu~aju
kada to zna~i propustiti dogovoreni sastanak, mo`da sam u poziciji da
razlu~im kako jedna od te dvije du`nosti ima prioritet ili ~ak da do|em
do spoznaje drugog reda – spoznaje da sam spoznao tu komparativnu
propoziciju. No u takvim slu~ajevima ja ne spoznajem automatski nijednu
od tih propozicija; a ako nisam vje{t u moralnom zaklju~ivanju, moglo
bi mi biti te{ko u~initi ne{to vi{e od skiciranja prikaza o tome za{to jedna
od tih du`nosti ima prioritet. ^injenica {to ~esto grije{imo prilikom takvih
skiciranja predstavlja razlog za{to je ~esto tako te{ko do}i do spoznaje
o tome {to ima prioritet, a naro~ito do spoznaje o tome za{to ga ima.
Tre}e: te{ko}e pri ostvarivanju spoznaje ili opravdanosti u slu~aju
sukobljenih temelja nisu ograni~ene samo na etiku. Razmotrimo podijeljene
dokaze u korist znanstvene hipoteze. Ponekad moramo odgoditi
sud o nekoj hipotezi ili ne mo`emo razumno odabrati izme|u dvije alternative.
To ne implicira da nikad nemamo dovoljno ~vrste temelje za spoznaju;
a uvjeti za razinu opravdanosti dovoljnu da bi hipotezi omogu}ilo
prihva}anje, nisu jednako strogi kao uvjeti za spoznaju. Tako je i u etici,
ponekad s manje opravdanosti nego {to je to uobi~ajeno u racionalnom
znanstvenom prihva}anju, ali u mnogo slu~ajeva i s vi{e: ~ak i kad bi la`
nekoga spasila boli, ponekad mo`e biti potpuno i neposredno jasno da
ne bismo trebali lagati. Ako i postoji nesumjerljivost, u smislu odsutnosti
neke zajedni~ke mjere za sva moralna promi{ljanja, ipak postoji i
komparabilnost u smislu koji implicira mogu}nosti racionalnog odvagivanja
u kontekstu relevantnih ~injenica.
Intuicionizam tako|er mo`e podr`avati stajali{te (iako pitanje mo`e
ostaviti i otvorenim) da je krajnja du`nost poput prima facie du`nosti u
pogledu pridola`enja na naravne ~injenice. To prihvatljivo gledi{te implicira
da je, ~ak i kad nema jedne kvantitativne ili na neki drugi na~in
(osporivo) izravne osnove za usporedbu sukobljenih du`nosti, mogu}e
opisati razli~ite temelje du`nosti u svakom slu~aju, usporediti slu~ajeve
u tom pogledu sa sli~nim slu~ajevima razrije{enim u pro{losti, iznijeti
361