Epistemologija

12. Moralna spoznaja i eti~ki pluralizam
Uobi~ajeni prigovor intuicionizmu usredoto~uje se na tvrdnju da su
temeljna na~ela etike jasna po sebi. Ako je tako, za{to oko njih postoji
tako mnogo neslaganja? Kao odgovor sugerirat }u tri tvrdnje.
Prvo: ako je posredna samoo~iglednost jedina vrsta samoo~iglednosti
koju treba pridavati temeljnim moralnim na~elima, kao {to su Rossova
na~ela prima facie du`nosti, to ne pretpostavlja da o njima mora postojati
konsenzus ~ak i nakon raspravljanja ili razmatranja. [tovi{e, s obzirom na
slo`enost pojma prima facie opravdanosti (pa i samog pojma opravdanosti),
za neke bi se ljude moglo o~ekivati da }e imati te{ko}a ve} pri razumijevanju
Rossovih na~ela.
Drugo: dio o~itog oklijevanja u prihva}anju istinitosti tih na~ela,
mo`e dolaziti od mi{ljenja da njihova istinitost predstavlja nu`no potkrepljenje
njihove samoo~iglednosti – {to su intucionisti za sebe otvoreno
tvrdili – ili njihove nu`nosti, svojstva za koje se, barem od Kanta naovamo,
obi~no smatra da se dohva}a samim uvi|anjem istinitosti apriorne propozicije.
No ve} sam naglasio da tvrdnja drugog reda da su ona jasna po sebi
ne mora biti i sama jasna po sebi da bi ona imala taj status te, za razliku
od Rossa, tvrdim da se od nje ne treba ni o~ekivati da bude jasna po sebi.
Uvi|anje njezine istinitosti zahtijeva odre|ene teorijske premise.
Tre}e: ~ak i ako bi ostalo uporno neslaganje oko istinitosti ili statusa
rossovskih na~ela, ne mora nu`no biti i neslaganja oko temeljne moralne
snage promi{ljanja koja navode. Na primjer, bez obzira na to prihva}amo
li Rossova na~ela glede obe}anja i nenano{enja povreda, mogli bismo, i
u apstraktnom mi{ljenju i u reguliranju na{eg pona{anja, na{e obe}anje
da }emo ne{to u~initi shvatiti temeljnim moralnim razlogom da to i u~inimo
ili pak ~injenicu da }emo, ako sada odemo, ostaviti prijatelja kojeg
napada bijesni pas temeljnim razlogom da to ne u~inimo. Takvo slaganje
u razlozima djelovanja – mogli bismo ga nazvati operativnim slaganjem –
ne zahtijeva slaganje o njima, na primjer o nekim na~elima koja ih izra-
`avaju ili o njihovoj snazi. Mo`emo se slo`iti da faktor, kao {to je izbjegavanje
napu{tanja prijatelja u nevolji, predstavlja dobar razlog za
djelovanje ~ak i ako ne mo`emo formulirati, ili prihvatiti, na~elo pod
koje potpada taj slu~aj.
Jo{ je uobi~ajenije da se sla`emo oko pozitivne ili negativne relevantnosti
razloga, ali se ne sla`emo oko njegove snage; do toga mo`e do}i
~ak i kad se sla`emo oko na~ela pod koje slu~aj potpada, a to pak mo`e
dovesti do, barem privremenog, neslaganja o krajnjem rje{enju moralnog
problema. Ukoliko u moralnoj praksi postoji neka vrsta {irokog slaganja
359