Epistemologija

12. Moralna spoznaja i eti~ki pluralizam
proizlazi intuitivni sud ne mora biti izravno povezana s temeljnim svojstvom;
ona mo`e biti i reakcija na ne{to proizvedeno od strane jednog
ili vi{e temeljnih svojstava na na~in koji adekvatno svjedo~i o moralnom
svojstvu o kojem je rije~, kao {to bi to mogla ~initi osupnutost. Prihva}am
da geneza osupnutosti mo`e biti i druga~ija, kao na primjer predrasudna
procjena koja vodi do pogre{nog moralnog suda; ipak mo`e imati odre|enu
dokaznu vrijednost. Pod pretpostavkom (koja se mo`e osporiti) da je
nu`na istina kako {ibanje djece predstavlja zlodjelo, sud da je to pogre{no
~vrsto je utemeljen te mo`e izraziti opravdano vjerovanje pa i spoznaju.
Postoje najmanje dva na~ina da se pojmi opravdanost suda koji je,
kao dokazom, potkrijepljen izravnom ili neizravnom prijemljivo{}u na
one vrste naravnih svojstava koje ~ine pozadinu moralnih svojstava. U
skladu s reliabilisti~kim na~elima sud da je {ibanje djece pogre{no ~vrsto
je utemeljen jer je stvoren pouzdanim postupkom generiranja na~ela:
grubo re~eno, postupkom u ~ijim je rezultatima omjer istinitih vjerovanja
vrlo visok u odnosu na neistinite (pa mo`da i savr{en). Neko djelovanje
mo`emo na primjer prosuditi na temelju osjetljivosti na svojstvo
stvaranja negativnog omjera sre}e i nesre}e. U skladu s internalisti~kim
na~elima sud bi mogao biti ~vrsto utemeljen time {to su njegovi temelji
dostupni introspekciji ili razmatranju, kao {to je osjetilno iskustvo koje,
putem odgovaraju}e povezanosti s moralnim standardima, opravdava
vjerovanje da je udaranje djece pogre{no. Stoga, pod uvjetom da postoji
vizualno iskustvo karakteristi~no za udaranje djeteta, mo`emo u skladu
s tim taj ~in prosuditi pogre{nim.
U ovom je slu~aju razlika izme|u dva navedena epistemolo{ka pravca
uglavnom u tome {to internalisti~ki za razliku od eksternalisti~kog zahtijeva
dostupnost. Prvi se poziva na iskustvo koje nije nu`no vjerodostojno
te stoga ne povla~i nu`no za sobom i istinitost vjerovanja koje se na njemu
temelji; reliabilizam se poziva na temelje koji ne moraju nu`no biti
predmet iskustva, pa se stoga ~ini, ~ak i ako ~e{}e daju istinita od la`nih
vjerovanja, kako tako|er mo`e dati i opravdanja vjerovanja – pa ~ak i vjerovanja
o odre|enim generalizacijama – a da akter ne posjeduje osje}aj o
bilo kojem ~imbeniku koji opravdava vjerovanja, uklju~uju}i i premise
koje ga podr`avaju. 33 Ukoliko jedan mozak mo`e pouzdano »~itati« drugi
33 Kriti~ki sam usporedio ta dva pristupa opravdanosti u »Justification, Truth and
Reliability«, u gore navedenom The Structure of Justification. Uredni~ka bilje{ka: vidi
tako|er Sosin esej u ovom zborniku.
355