Epistemologija

Robert Audi
formulaciju) mo`emo re}i da je propozicija jasna po sebi pod uvjetom da
je dovoljno razumjeti je na adekvatan na~in da bi bilo opravdano vjerovati
u nju i posjedovati spoznaju o njoj ako se to vjerovanje temelji na tom
razumijevanju. Odmah su nam potrebna tri razja{njenja.
Ponajprije, kao {to nazna~ava uvjet iznesen pod (a), iz samoo~iglednosti
propozicije ne proizlazi da onaj tko razumije (i razmatra) propoziciju,
nu`no u nju i vjeruje. Propozicije jasne po sebi mogu}e je odbiti pa
~ak i ne vjerovati u njih. Postoje neke od njih u koje mo`emo ne vjerovati
pa ~ak mo`emo vjerovati da su pogre{ne. Ova koncepcija samoo~iglednosti,
koja ne povla~i za sobom nu`nost vjerovanja, prihvatljiva je jer je
mogu}e isprva ne »vidjeti« po sebi jasnu istinu, a kasnije je shvatiti ba{
kao {to se shva}a istinitost paradigmatski evidentne propozicije: one koja
je po sebi o~ita ~im je uzmemo u razmatranje. Uzmimo na primjer po
sebi jasnu propoziciju koja mo`da i nije o~ita na prvi pogled: postojanje
praunuka nije mogu}e bez najmanje ~etiri generacije ljudi. Ka{njenje u
uvi|anju istine (kao {to je ova) ne mora promijeniti njezin karakter. U
ono jasno po sebi mo`emo opravdano vjerovati na temelju njegovih
»unutarnjih« kvaliteta, no nije nu`no }e se one pokazati odmah. Mo`emo
prihvatiti da racionalne osobe u velikom broju slu~ajeva vjeruju u propozicije
jasne po sebi koje su na adekvatan na~in shvatili nakon {to su
ih razmotrili s razumijevanjem. No u nekim slu~ajevima mo`emo uvidjeti
{to nam po sebi jasna propozicija govori – a time je i razumjeti – prije
nego {to uvidimo da je, ili kako, istinita. 27
Kao drugo, iako ne nudim potpunu analizu adekvatnog razumijevanja,
radi razja{njenja }u iznijeti nekoliko primjedbi. Adekvatno razumijevanje
treba shvatiti kao opre~no pogre{nom, djelomi~nom ili mutnom
razumijevanju. Adekvatno razumijevanje propozicije predstavlja vi{e od
jednostavnog shva}anja op}enitog smisla re~enice koja je izra`ava. Ono
ne zna~i da smo u stanju analizirati re~enicu, nazna~iti ne{to od njenog
smisla uz pomo} primjera te je mo`da prevesti na jezik koji dobro znamo.
Adekvatnost ovdje ne implicira samo uvi|anje onoga {to propozicija
govori, ve} i sposobnost da je primijenimo (ili ne primijenimo) na odgovaraju}e
{irok raspon pojedina~nih slu~ajeva i uvidimo neke od njenih
logi~kih implikacija, razlikujemo unutar odre|enog skupa njoj srodnih te
da shvatimo njezine elemente i neke od njihovih odnosa. Neadekvatno
27 Prihva}am da racionalna osoba koja adekvatno razumije po sebi jasnu propoziciju u
najmanju ruku naginje tome da vjeruje u nju. Ali ~ak i s relevantnim razumijevanjem
neke po sebi jasne propozicije nekim racionalnim osobama djeluju nevjerojatne.
350