Epistemologija

John Greco
obja{njavanje za{to opa`ajno iskustvo ima snagu opravdanja. Zaklju~uje
da su takvi poku{aji neadekvatni, utoliko {to ili (a) naprosto ad hoc tvrde
da su opa`ajna vjerovanja opravdana, (b) prizivaju neku diskreditiranu
tezu o ontologiji fizi~kih predmeta, ili (c) odustaju od ideje da opravdanje
ima bilo kakvu vezu s istinom.
Alston na kraju razmatra problem halucinatornih iskustava. Takva
iskustva predstavljaju problem za izravni realizam jer se ~ini da, barem
u nekim slu~ajevima, opravdavaju vjerovanja o fizi~kim predmetima.
^ini se, s druge strane, da halucinatorna iskustva nemaju strukturu koju
izravni realist opisuje u svrhu opravdavanja iskustava: onu objekta koji
se na odre|en na~in javlja subjektu. Alston ukazuje na dvije strategije {to
ih izravni realist mo`e usvojiti kao odgovor na to. Jedan se odgovor sastoji
u, dodu{e nevoljko iskazanoj, tvrdnji da unato~ prividima halucinatorna
iskustva ne opravdavaju vjerovanja o fizi~kim predmetima.
Drugi ~ini karakteriziranje iskustvenog opravdanja pod vidom onoga {to
opa`ajna i halucinatorna iskustva imaju zajedni~ko: toga, naime, da se
~ini kao da se neki fizi~ki predmet pojavljuje na odre|en na~in. Izravni
realist tada mo`e tvrditi da se vjerovanja o fizi~kim predmetima mogu
opravdati bilo kojom vrstom iskustva. Kako god bilo, tvrdi Alston,
sredi{nja postavka izravnog realizma je sa~uvana: ona da predmet koji se
nekoj osobi javlja na odre|eni na~in opravdava vjerovanje te osobe da je
taj predmet upravo takav.
Apriorna spoznaja Vrste spoznaje tradicionalno se dijele na dvije glavne
kategorije: one a priori i one a posteriori. Potonju mo`emo shvatiti kao
spoznaju koja je dokazno utemeljena na osjetilnom iskustvu. Sukladno
tome, opa`ajna spoznaja je paradigmatski slu~aj aposteriorne spoznaje.
Apriorna spoznaja mo`e se razumjeti kao spoznaja koja nije utemeljena
na iskustvu. Dokaz za apriornu spoznaju nije osjetilno iskustvo, ve}
intelektualna (ili racionalna) intuicija.
George Bealer zapo~inje svoj ogled o apriornoj spoznaji i dokazivanju
upu}uju}i na izvor nekih pomutnji. Kao {to obja{njava Bealer, razlikovanje
a priori/a posteriori ~esto se brka s dvama drugima: (a) razlikovanjem
analiti~kih i sinteti~kih sudova te (b) razlikovanjem nu`nih i kontingentnih
istina. Kao {to smo vidjeli, razlikovanje a priori/a posteriori je epistemi~ko;
rije~ je o razlikovanju dviju vrsta spoznaje koje po~iva na daljnjem
razlikovanju izme|u dviju vrsta dokaznih postupaka. Potonja su razlikovanja,
me|utim, logi~ka odnosno jezi~na; u njima su posrijedi vrste istine
24