Epistemologija

Robert Audi
Prema nekognitiviznu, u {irem smislu, moralni sudovi, uklju~uju}i i
moralna na~ela, a tako|er i moralne sudove o pojedina~nim djelovanjima,
nisu ni istiniti ni la`ni ve} izra`avaju, recimo, stavove za i protiv ili pristajanje
uz odre|ene norme. 17 Ako je predmet spoznaje istina, iz toga o~ito
slijedi da moralne prosudbe ne predstavljaju izra`avanje spoznaje; a ukoliko
moralni sudovi nisu ni na koji na~in kognitivni, utoliko (pod pretpostavkom
da se i spoznaja i vjerovanje mogu izra`avati sudovima) mo`emo
pretpostaviti da nema niti moralne spoznaje niti opravdanog moralnog vjerovanja.
To gledi{te nije toliko radikalno skepti~ko koliko se mo`e ~initi.
Racionalni pa ~ak i opravdani moralni stavovi i dalje su mogu}i, recimo
oni koji se temelje na uravnote`enoj (ili }udorednoj) procjeni ~injenica.
Nekognitivisti bi ~ak mogli i prihvatiti da, {to se ti~e ispravnosti
jezika, za moralne sudove mo`emo re}i »To je istinito« ili »Znam da je
njegov sud o toj stvari bio ispravan«. Grubo re~eno, tvrdi se da takva
»tvrdnja« ne predstavlja niti empirijsku niti apriornu istinu ili la`; ona
uop}e nije niti jedna vrste istine ili la`i, kao {to bi to bila prema drugim
gledi{tima koja smo istra`ivali. Ali sama ta ~injenica ne implicira op}eniti
eti~ki skepticizam, djelomi~no i zato {to se takvi normativni pojmovi,
kao {to su opravdanost i racionalnost, mogu primijeniti i na fenomene
koji se ne vrednuju s obzirom na njihovu istinitost, kao {to su djelovanja.
18 Ukoliko moralni sud mo`e biti racionalan i usmjeravati racionalno
djelovanje, utoliko je jedna vrsta skepticizma pogre{na ~ak i ako je stroga
formulacija skepticizma u pogledu moralne spoznaje istinita.
Ako se mo`emo ovoliko pribli`iti spoznaji i opravdanju, onda zavisno
o na{em metafizi~kom stavu – prije svega o tome dr`imo li da uop}e
postoje neka moralna svojstva za djelovanja koja mo`emo posjedovati ili
ne posjedovati – zasigurno mo`emo u potpunosti odbaciti moralni skepticizam
te izbje}i nu`nost postavljanja odvojene, nepropozicijske kate-
17 Za sofisticirani suvremeni prikaz nekognitivizma, vidi Allan Gibbard, Wise Choices,
Apt Feelings (Cambridge: Harvard University Press, 1990). Za kritiku Gibbardove
pozicije, vidi Walter Sinnott-Armstrongov rad »Some Problems for Gibbard’s Norm
Expressivism«, Philosophical Studies 69 (1993), i Mark van Roojenov rad »Expressivism
and Irrationality«, Philosophical Review 105 (1996): 311-33 (kritika Gibbarda
i Simona Blackburna).
18 Za podr{ku upravo iznesenog stava protiv ideje da nekognitivizam implicira op}eniti
skepticizam, vidi Simon Blackburn »Securing the Nots« u Sinnott-Armstrong i
Timmons; i Timmonsov rad Morality Without Foundations (u pripremi). Detaljna
kriti~ka diskusija Blackburnovog ekspresivizma, iznesena je u gore navedenom van
Roojenovom radu.
342