Epistemologija

12. Moralna spoznaja i eti~ki pluralizam
Uz to Mill i njegovi utilitaristi su podr`avali i vrijednosnu tezu: samo
su u`itak i sloboda od boli dobri po sebi. Mill je vjerovao da su te obje
teze spoznatljive te da opravdavaju prihva}anje sljede}eg utilitarnog
gledi{ta, kao temeljnog moralnog na~ela pojedinca: djelovanje je ispravno
ako i samo ako u jednakoj mjeri doprinosi u`itku (i slobodi od boli) u
svijetu kao i bilo koja druga mogu}nost dostupna onom koji djeluje. 4
(Zanemarit }u primjedbe koje Mill kasnije iznosi u pogledu kvalitete
u`itka. 5 ) Budu}i da se, prema Millovom gledi{tu, uz pomo} kombinacije
zdravog razuma i znanstvenih postupaka mo`e odrediti koja djela vode
do maksimizacije korisnosti, moralni su sudovi u na~elu spoznatljivi na
otprilike jednak na~in kao i zdravorazumske i znanstvene propozicije na
kojima se temelje.
Epistemolo{ko pitanje koje se sada postavlja Millu (izme|u ostalih
koji u`itak dr`e izvorom razloga za djelovanje) jest kako znamo da je taj
u`itak – ili bilo {to drugo – dobar po sebi. Mill je tvrdio, slijede}i
Aristotela, ~ini se, da {to je dobro po sebi mo`emo spoznati tako da
odredimo kojim stvarima ljudi te`e zbog njih samih. Ali utilitarni pristup
ni u kojem slu~aju nije ograni~en na tu epistemi~ku slobodu pomaka od
prirodnog do normativnog (pomak kojeg mnogi filozofi i Millovi
komentatori dr`e neopravdanim) pa niti na hedonizam. Na primjer,
moglo bi se tvrditi da je dobro po sebi ono {to ljudi `ele zbog toga samog,
pod uvjetom da su njihove `elje adekvatno racionalne, da se do
njih, recimo, do{lo mi{ljenjem koje je logi~ki i znanstveno racionalno,
jasno i prikladno usmjereno na prirodu `eljenog. 6
4 To se uvelike razlikuje od zbunjuju}e formulacije koju Mill daje u prvom paragrafu
2. poglavlja Utilitarizma, gdje ka`e da su djelovanja »ispravna samo u mjeri u kojoj
pove}avaju sre}u« (pri tom misli na »u`itak i odsutnost boli«). On ni na jednom mjestu
ne zagovara postojanje stupnjeva ispravnosti, {to bi se moglo o~ekivati iz ovakve
formulacije, a moja formulacija uglavnom odgovara njegovoj teoriji kako ju je iznio.
5 U 2. poglavlju, ubrzo nakon izno{enja svog utilitarnog na~ela, Mill izjavljuje da su
neki u`ici po`eljniji od drugih, nudi empirijski na~in za odre|ivanje boljeg od dva
u`itka (§ 5), i poku{ava ponuditi sli~an na~in za odmjeravanje kvalitete nasuprot
kvantitete u`itka (§ 8). Sve to komplicira njegovu moralnu epistemologiju ali na
mijenja temeljna svojstva o kojima je rije~.
6 Millov poku{aj dokazivanja da je u`itak dobar, nalazi se u 4. poglavlju Utilitarizma;
za prikaz gledi{ta da se dobrota mo`e odrediti uvi|anjem onoga {to bismo `eljeli s
obzirom na adekvatne informacije i odgovaraju}e razmatranje, vidi Richard B.
Brandt, A Theory of the Good and the Right (Oxford: Oxford University Press, 1979).
Usp. Peter Railtonovu ina~icu sli~nog pristupa u »Alienation, Consequentialism,
and the Demands of Morality«, Philosophy & Public Affairs 13 (1984): 134-71.
333