Epistemologija

Robert Audi
1. ^etiri temeljna pristupa u moralnoj epistemologiji
Ako strogo razlikujemo pristupe u moralnoj epistemologiji, nai}i }emo
na mnogo njih. No ako imamo na umu osnovne pozicije op}e psihologije
te ih pove`emo s povijesno utjecajnim eti~kim teorijama, poseban
naglasak zaslu`uju ~etiri pristupa unutar moralne epistemologije: empirizam,
racionalizam, intuicionizam i nekognitivizam (smatram da se etika
vrline mo`e kombinirati s bilo kojim od tih pristupa). Korisno je po~eti
s empirizmom i naju`e povezanom ina~icom utilitarizma.
Utilitarni empirizam
Najistaknutija empiristi~ka pozicija u moralnoj epistemologiji vezana je
uz utilitarizam. 2 Kako bismo razlu~ili moralnu epistemologiju svojstvenu
utilitarizmu, mogli bismo zapo~eti s formulacijom utilitarizma koja
ugrubo obuhva}a sredi{nje na~elo (ili jedno od sredi{njih na~ela) zajedni~ko
u najmanju ruku Benthamu i Millu. Pritom mislim na sljede}u utilitarnu
formulaciju pojma djelovanja: djelovanje je ispravno ako i samo
ako u jednakoj mjeri doprinosi skladnom razmjeru (ne-moralnog) dobra
i zla (recimo, sre}e i nesre}e) u relevantnoj populaciji (recimo, ljudskih
bi}a) kao i bilo koja druga dostupna mogu}nost (gdje su kriteriji dostupnosti
ne-moralni 3 ). Dobro (ili zlo) se u ovom slu~aju najprihvatljivije
shva}a kao unutarnje: dobro po sebi, nezavisno o tome do ~ega vodi. Za
pobornike tog utilitarnog vi|enja djelovanja istinitost ili la`nost moralnih
sudova glede ispravnosti djelovanja spoznatljiva je na temelju ~injeni~nog
znanja o tome kako to djelovanje doprinosi (ili bi doprinosilo) dobru
po sebi. Ta epistemolo{ka tvrdnja predstavlja konsekvencionalisti~ku tezu,
budu}i da ispravnost djelovanja karakterizira s obzirom na njegove
posljedice.
2 Nekognitivizam tako|er mo`e biti i empiristi~ki – i (nereduktivno) naturalisti~ki –
no budu}i da negira postojanje moralne spoznaje u uobi~ajenom smislu, njime }u
se baviti odvojeno.
3 Moglo bi se izbrisati ovu klauzulu na temelju tvrdnje da nema moralno neutralnog
na~ina na koji bi se moglo odrediti {to predstavlja dostupnu alternativu a {to ne; u
tom slu~aju neuspjesi u maksimiziranju zbog previ|anja neke mogu}nosti uvijek
mogu dovesti do objektivno pogre{ne akcije, no zbog toga ne moraju nu`no biti
osu|ivani, zavisno o prihva}enoj teoriji opravdanja.
332