Epistemologija

Poglavlje 12
Moralna spoznaja i
eti~ki pluralizam
Robert Audi
Moralna epistemologija predstavlja sredi{nji dio eti~ke teorije koji trenutno,
nakon razdoblja izvjesnog zanemarivanja, privla~i mnogo pa`nje. 1
Rasprave na tu temu znatno su nazadovale pod utjecajem pozitivisti~kog
nekognitivizma. Moralna epistemologija tako|er nije predstavljala glavni
objekt metaeti~kog fokusa koji je dominirao eti~kim raspravama u razdoblju
izme|u Drugoga svjetskog rata i ranih 1970-ih; glavne teme tijekom
tog razdoblja uglavnom su bile semanti~ke i metafizi~ke. ^ak i danas su
mnogi autori na eti~kom polju, koji ujedno naginju tome da veli~inu
znanstvene spoznaje prihvate kao gotovu ~injenicu, skepti~ni glede
mogu}nosti bilo kakve moralne spoznaje; neki od njih prihva}aju stajali{te,
naro~ito ~esto u univerzitetskim zajednicama, da moralni sudovi
u najboljem slu~aju predstavljaju kulturne pretpostavke koje se ne mogu
pozivati na istinitost.
Cilj ovog eseja je nazna~avanje opsega nekih glavnijih pozicija u
moralnoj epistemologiji i obrana, barem u kratkim crtama, mog vlastitog
gledi{ta po tom pitanju. Postoje mnoge zna~ajne pozicije koje su vrijedne
bavljenja njima, no razuman odabir mogu} je ako racionalizam i
empirizam uzmemo u obzir kao op}enite epistemolo{ke perspektive, a
utilitarizam, kantizam, intuicionizam, etiku vrline i nekognitivizam kao
pristupe specifi~ne za etiku. To su mo`da i dominantni pravci u suvremenoj
eti~koj teoriji.
1 Primjeri tih pozicija mogu se na}i u: Walter Sinnott-Armstrong i Mark Timmons
(ur.), Moral Knowledge? (New York i Oxford: Oxford University Press, 1996).
331