Epistemologija

George Bealer
dokaza uobi~ajena je praksa u logici, matematici i filozofiji (i sam Quine
to ~ini u svom bavljenju logikom i teorijom skupova). Obrana legitimnosti
kori{tenja intuicije kao dokaza, bit }e temeljni cilj odjeljka 1. Nakon
toga }emo mo}i iznijeti otvorenu obranu distinkcije izme|u nu`nog i
kontingentnog: posjedujemo vrlo {irok raspon sna`nih modalnih intuicija
(npr. intuicija da je slu~ajno {to je boj planeta ve}i od sedam, moglo
bi ih biti i manje od sedam); kada takve intuicije smatramo dokazima,
najjednostavnija je ona teorija koja doslovno prihva}a razlikovanje izme|u
nu`nog i kontingentnog. Naravno nakon {to obranimo to razlikovanje
na taj na~in, mo}i }emo ga koristiti u na{em pozitivnom teorijskom
prikazu spoznaje a priori.
No {to je s razlikovanjem izme|u analiti~kog i sinteti~kog? Postoje
razlozi za prihva}anje mi{ljenja kako nijedan pojam ne mo`e igrati sve
teorijske uloge – logi~ku, lingvisti~ku, metafizi~ku, epistemolo{ku – a to
se, tradicionalno, tra`ilo od pojma »analiti~ko«. 10 Moglo bi biti istina da
nema dobrog na~ina da se unese reda u raznolike uporabe tog pojma te
da bi ga se, radi jasno}e, trebalo jednostavno kloniti. ^ak i ako je tako,
nema dobrog razloga za odbacivanje na{eg relativno predteorijskog
pojma definicije. U~initi to zna~ilo bi i}i nasuprot uobi~ajene prakse u
matematici, znanosti i filozofiji. Ponovo, nakon {to utvrdimo da intuicija
mo`e predstavljati dokaz, mo}i }emo otvoreno braniti razne definicijske
tvrdnje i uklju~iti ih u na{ zavr{ni pozitivni prikaz spoznaje a priori.
Iako je mogu}e da modalne pojmove i pojam definicije doista nije
mogu}e necirkularno okarakterizirati, lako je iznijeti necirkularnu karakterizaciju
na{ih pojmova spoznaje a priori i a posteriori, barem kada se
javljaju vezano uz temu dokaza: dokaz a posteriori je onaj do kojeg dolazimo
iskustvom; dokaz a priori je onaj do kojeg ne dolazimo iskustvom
ve} intuicijom. 11 Jedan od razloga zbog kojih su Quineovi sljedbenici
sumnjali u spoznaju a priori je to {to su pogre{no pretpostavljali da bi
dokaz a priori (kad bi postojao) morao biti shva}en kao nepogre{iv i
nepodlo`an reviziji. No i nepogre{ivost i nepodlo`nost reviziji su pogre{ne
pretpostavke (kao {to }u objasniti kasnije). Jedan od glavnih tradicionalnih
smjerova misli o spoznaji a priori – od Platona do Gödela – priznaje
da dokaz a priori (intuicija) mo`e biti pogre{an te da je podlo`an
10 Vidi moj rad »Analyticity«, Routledge Encyclopedia of Philosophy.
11 Ne tvrdim da je ovo dobra definicija, ve} samo da slu`i razja{njavanju tog pojma
na necirkularan na~in.
300