Epistemologija

Poglavlje 11
A priori
George Bealer
U povijesti epistemologije rasprave o spoznaji a priori bile su povezane
s raspravama o nu`nosti i analiti~nosti, ~esto na zbunjuju}e na~ine. Ra{-
~i{}avanje te zbrke je klju~ni korak u bavljenju spoznajom a priori. To }e
biti cilj mojih uvodnih primjedbi. U ostatku eseja poku{at }u razviti
jedinstveni prikaz spoznaje a priori, bave}i se pojmovima intuicije i dokaza
a priori, pitanjem za{to se intuicija smatra dokazom te pitanjem na
koji na~in ona mo`e biti pouzdan vodi~ do istine u pitanjima vezanim
uz spoznaju a priori.
Tri tradicionalna razlikovanja
Razlikovanje izme|u spoznaje a priori i spoznaje a posteriori je epistemolo{ko,
dok se za razlikovanja izme|u nu`nog i kontingentnog te analiti~kog
i sinteti~kog mo`e re}i da su logi~ka (ili mo`da lingvisti~ka, odnosno
metafizi~ka). Unato~ tome u prvoj polovici 20. stolje}a mnogi su filozofi
(naro~ito iz redova logi~kih pozitivista) tretirali ta tri razlikovanja kao
ekvivalentna. Smatrali su sljede}e: (1) p je nu`no ako i samo ako je p
analiti~ko; (2) p je spoznatljivo a priori ako i samo ako je p analiti~ko;
(3) p je nu`no ako i samo ako je p spoznatljivo a priori. 1 No svaka od
tih implikacija, s lijeva na desno, na uvjerljiv je na~in dovedena u pitanje:
(1) Neke nu`ne istine nisu ujedno i analiti~ke. Na primjer, razna na~ela
superveniencije i tranzitivnosti su nu`na, ali ne i analiti~ka. 2 (2) Neke
1 Pa`ljivi branitelji tih ekvivalencija ograni~avaju p na spoznatljive propozicije. I ja }u
ih shva}ati na taj na~in.
2 Na primjer, tranzitivnost odnosa dijela i cjeline na ~itav raspon podru~ja nu`na je
ali ne i analiti~ka. Evo jo{ jedne vrste protuprimjera: za arbitrarne kontingentne
propozicije p, ~injenica da je p kontingentno i sama je nu`na, ali nije analiti~ka.
297