Epistemologija

10. Opa`ajna spoznaja
iii
Nakon {to smo rije{ili ta uvodna pitanja mo`emo se upustiti u istra`ivanje
razli~itih na~ina na koje su filozofi poku{avali razumjeti uvjete za
opravdanost opa`ajnih vjerovanja. Dobru po~etnu to~ku predstavlja
intuitivno uvjerljiva ideja da kada oblikujem vizualno vjerovanje da se
u mom dvori{tu nalazi crvenda}, to vjerovanje, ako uop}e, postaje
opravdano mojim trenutnim vizualnim iskustvom. To iskustvo koje,
mogli bismo re}i, ostavlja dojam da u svom dvori{tu vidim crvenda}a,
daje povod vjerovanju i time ga ~ini opravdanim. Vjerodostojno je pretpostaviti
da iskustvo posjeduje tu epistemi~ku u~inkovitost zbog toga
{to sadr`i ili uklju~uje izravnu svijest o crvenda}u i njegovom polo`aju
u dvori{tu. Moje vizualno iskustvo opravdava vjerovanje jer ovo potonje
predstavlja samo konceptualno kodiranje zbilje koja je izravno dostupna
mojoj svijesti putem vizualnog iskustva. To je tzv. »naivni« izravni
realizam koji predstavlja jedan od trajnih odgovora na na{e sredi{nje
pitanje o tome kako opravdati opa`ajna vjerovanja. Ja }u zastupati tvrdnju
da je to, u svojim bitnim elementima, ispravan odgovor, iako }emo,
da bismo ga u~inili adekvatnim, morati izi}i izvan granica te grube
formulacije.
Moramo razlikovati dva na~ina na koja opa`ajno iskustvo mo`e biti
upleteno u opravdanost opa`ajnih vjerovanja. (a) Vjerovanje mo`e biti
opravdano samim iskustvom ili ~injenicom da proizlazi iz iskustva, kao
{to je sugerirano u prethodnom odlomku. (b) Vjerovanje mo`e biti
opravdano spoznajom (opravdanim vjerovanjem) subjekta da do`ivljava
iskustvo te vrste. Ve} sam nazna~io razloge za odbacivanje stajali{ta pod
(b) kao prikaza svakodnevnog opravdavanja opa`ajnih vjerovanja. Kao
prvo, opa`atelji obi~no nemaju nikakve spoznaje o naravi svojih iskustava.
^ak i kad bi u svakom pojedinom slu~aju mogli ste}i takvu spoznaju
razmatranjem vlastitih iskustava, rijetko to ~ine. Njihova je pa`nja
gotovo uvijek usmjerena prema izvanjskoj sceni koju (navodno) opa`aju,
a ne prema iskustvu uz pomo} kojeg je opa`aju. Kao drugo, kad bi i
posjedovali takvu spoznaju ona bi tu ulogu igrala funkcioniraju}i kao
adekvatan razlog za opa`ajno vjerovanje. A to bi, s druge strane, zahtijevalo
uspje{no izvo|enje opa`ajnog vjerovanja iz ~injenice da iskustvo
pripada nekoj odre|enoj vrsti ili barem mogu}nosti takvog izvo|enja.
Ali, kao {to sam ve} sugerirao ({to naravno ne zna~i da sam i dokazao),
277