Epistemologija

William Alston
ii
(6) Jo{ jedna uvodna to~ka koja zahtijeva ne{to op{irniji osvrt, jest razlika
izme|u sljede}a dva pitanja. (1) Na koji su na~in, ako uop}e, opa-
`ajna vjerovanja opa`atelja (ponekad) opravdana? (2) Na koji je na~in,
ako uop}e, mogu}e opravdati opa`ajna vjerovanja? Pitanje pod (1) je
usmjereno na (tipi~ne ili ~este) situacije iz `ivota stvarnih opa`atelja.
Njime se poku{ava odrediti {to, ako uop}e i{ta, u stvarnim situacijama
opravdava opa`ajna vjerovanja. Pod (2) nalazimo pitanje o tome koje
razloge mo`emo navesti za eventualnu opravdanost opa`ajnih vjerovanja,
bez obzira na to jesu li to razlozi koje opa`atelji obi~no, ili uop}e,
navode ili su ih svjesni. Stoga bismo na pitanje pod (2) mogli odgovoriti
izno{enjem nekih razra|enih filozofskih dokaza koji su toliko slo`eni
da mogu biti od koristi samo malobrojnim odabranima. No pitanje pod
(1) ograni~ava se na {irom rasprostranjene opravdavaju}e ~imbenike iako
ve}ina opa`atelja ne mora u potpunosti biti svjesna njih ili njihovog
zna~aja. U pitanju pod (2) rije~ je o nastojanju kojeg se ~esto naziva
»dokazivanje postojanja izvanjskog svijeta«.
Jedan od razloga za{to je to razlikovanje va`no jest i taj {to }emo,
ako ga nismo svjesni kao {to to filozofi ~esto nisu, zavr{iti prepiru}i se.
Stoga Price, Broad i ostali, prigovaraju »kauzalnoj teoriji opa`anja« to
{to opa`atelji prilikom oblikovanja opa`ajnih vjerovanja rijetko kad izvedu
kauzalni zaklju~ak od opa`ajnog iskustva do vanjskog uzroka. No,
kada Locke ili Descartes ili Russell ili Lovejoy ili, u skorije vrijeme,
Moser brane epistemi~ku vjerodostojnost opa`ajnih vjerovanja pozivaju}i
se na argumente kauzalnosti, valja ih interpretirati kao da se bave pitanjem
(2), a ne pitanjem (1).
Kao {to smo ve} nazna~ili ~ak i kad bi na pitanje (2) mogli uspje{no
odgovoriti, pitanje (1) bi ostalo bez zadovoljavaju}eg odgovora pod
uvjetom da taj uspjeh zavisi o argumentaciji koje rijetki opa`atelji, ako
ih uop}e ima, mogu biti svjesni. No (2) nije u potpunosti irelevantno
za (1). Pretpostavimo da odgovorimo na (2) pokazav{i kako svaki put
kada neka osoba do`ivi opa`ajno iskustvo odre|ene vrste u izvanjskom
svijetu postoji odre|ena vrsta ~injenice. To bi nam pokazalo da do`ivljavanje
iskustva takve vrste prenosi pozitivni epistemi~ki status (potvrdu
ili spoznaju) na vjerovanje da ta ~injenica proizlazi iz tog iskustva.
Vrijedilo bi to barem {to se ti~e eksternalisti~kog stava o potvrdi ili
274