Epistemologija

9. Racionalnost
mo`e odgovarati prosje~noj osobi. Nitko, na primjer, ne mo`e imati 2,1
djeteta. Stoga postoje istine o sklonostima fiktivnog mi, koje konstituiraju
na{u racionalnost ~ak i kad ne uspijemo ostvariti konsenzus. 14
Mo`da smo mi racionalniji od bilo kog od nas zasebno.
Gledano iz perspektive prvog lica u sada{njem trenutku, nastavljam
preferirati, prihva}ati i zaklju~ivati kao {to to trenutno ~inim, a ~inim to
razumno, jer sam u sada{njem trenutku racionalan. No, znam da me moja
racionalnost obvezuje na dinami~nu promjenu, na korigiranje i usavr{avanje
onog {to sada ~inim, kao {to su i pro{le promjene korigirale i usavr{ile
ono {to sam ~inio, da bi dale ovo {to sada ~inim. Sli~no tome, znam da
me moja racionalnost obvezuje na socijalnu promjenu, na korigiranje i
usavr{avanje onog {to sada ~inim, kao {to su i pro{le socijalne promjene
korigirale i usavr{ile ono {to sam ~inio, da bi dale ovo {to sada ~inim.
Moj odnos s drugim pojedincima sli~an je mom odnosu s budu}nosti.
Izme|u pro{losti i budu}nosti, personalnog i interpersonalnog, postoji
stalna interakcija koja uvijek iznova stvara ono {to za mene i za nas zna~i
biti racionalan. Naposljetku, mene i nas racionalnima tako|er ~ini i
obaveza preferiranja, prihva}anja i zaklju~ivanja o na{oj racionalnosti, te
razotkriva povratnu spregu razuma i racionalnosti.
Govorio sam o prvoj premisi na{e racionalnosti, no to nije temelj na
kojem je sve izgra|eno. To je obja{njavaju}a premisa koju potvr|uju druge
premise, jer racionalan sam zbog moje sklonosti k onom {to preferiram, {to
prihva}am, kako zaklju~ujem, kako se mijenjam i kako procjenjujem druge.
Prva premisa racionalnosti omogu}uje mi da zaklju~im da sam ~ine}i to
racionalan, te obja{njava moju racionalnost u tom pogledu, no ono {to me
~ini racionalnim jest karakter moje sklonosti prema navedenim radnjama.
Premisa moje racionalnosti je poput zaglavnog trokutastog kamena smje-
{tenog na vrh luka. Bez njega se luk ru{i, no podupiru ga drugi kameni
blokovi. Prvu premisu moje racionalnosti podr`ava ono {to preferiram, {to
prihva}am, kako zaklju~ujem, kako se mijenjam i kako procjenjujem druge.
Da bih bio racionalan, moram biti dostojan svog povjerenja u svim tim
radnjama, sa takvom sklono{}u koja me ~ini pouzdanim u svakoj od njih,
uklju~uju}i tu i zaklju~ak o mojoj racionalnosti u onom {to preferiram, {to
prihva}am, kako zaklju~ujem, kako se mijenjam i kako procjenjujem druge.
To je pri~a o mojoj i na{oj racionalnosti.
14 Keith Lehrer i Carl Wagner, Rational Consensus in Science and Society (Dordrecht:
Reidel, 1981), str. 65-72.
267