Epistemologija

hva}amo ono istinito ali iz pogre{nih razloga, razloga koji nisu vrijedni
na{eg povjerenja. U tom slu~aju, iako mo`emo biti uspje{ni u tra`enju
istine, ipak ostajemo iracionalni. Ukoliko vjerujem nekome za koga znam
da je glupan, a on je tek pukom sre}om u tom slu~aju u pravu, moglo bi
se re}i da sam iracionalan u svom prihva}anju onog {to mi glupan govori,
iako je to u {to vjerujem istinito. [tovi{e, taj primjer nerazumnog prihva-
}anja istinitog, mo`emo poja~ati uz malo ma{te. Zamislimo glupavog
filozofskog entuzijasta po imenu Cardupe, koji ~ita Descartesove Meditacije.
10 Kad Descartes, kako bi olak{ao hiperboli~ko prikazivanje sumnje,
opisuje mo}nog demona, Cardupe dr`i da Descartes tvrdi da takav zloduh
doista postoji, te, o~aran Descartesom, zaklju~uje kako je ovaj u pravu.
Odlu~uje formulirati sva svoja vjerovanja u skladu s tim ~udesnim uvidom
te, kad se osjeti ponukan povjerovati u ne{to, svom vjerovanju pa`ljivo
dodaje demonski prefiks, ‘Demon me prijevarom naveo da povjerujem…’
Cardupe je savjestan u svojoj dosljednosti, ma koliko glup bio, te uvijek
dodaje cardupski prefiks. Kad bi zloduh kojeg je Descartes opisao doista
postojao Cardupe bi bio u pravu, a mi svi u krivu, no ipak ne bi bio
racionalan bez obzira na sve svoje prefikse i pravu istinu.
^injenica je da mi te`imo zaklju~ivanju i prihva}anju onoga {to je
vrijedno zaklju~ivanja i prihva}anja, na na~in dostojan na{eg povjerenja.
Izre~eno u prvom licu jednine to glasi: Te`im zaklju~ivanju i prihva}anju
onoga {to je vrijedno zaklju~ivanja i prihva}anja. U ve}ini slu~ajeva, istina
se podudara s onim {to je vrijedno prihva}anja. Pogre{na obja{njenja
i informacije, ~esto nisu vrijedne na{eg zaklju~ivanja i prihva}anja, ali ne
i uvijek, kao {to nam to ilustrira Newtonov primjer. Primjeri koje smo
razmotrili pokazuju da teorijsku racionalnost nije mogu}e jednostavno
reducirati na zaklju~ivanje i prihva}anje usmjereno k istini.
Suo~eni s problemima vezanim uz teorijsku racionalnost, moramo li
birati izme|u beskona~ne regresije i iracionalnih pretpostavki? Odgovor
je negativan, jer mo`emo izbje}i oboje. Ponovo }u, iz perspektive prvog
lica, zapo~eti pretpostavkom da sam racionalan. Zaklju~ak se dalje izvodi
na sljede}i na~in:
1. Ja sam racionalan.
2. Prihva}am P.
9. Racionalnost
10 René Descartes, Prva meditacija, u: J. Cottingham et al., The Philosophical Writings
of Descartes, sv. II, Cambridge: Cambridge University Press, 1993, str. 15.
259