Epistemologija

Keith Lehrer
cilj zaklju~ivanja i prihva}anja, a time i teorijske racionalnosti, i to na
na~in koji zatvara pitanje cilja teorijske racionalnosti i ve} na po~etku
izbjegava regressus in infinitum. [tovi{e, s istinom kao ciljem, razum
postaje instrument ostvarenja tog cilja te se tako usvaja instrumentalno
vi|enje teorijske racionalnosti. No, to gledi{te nije osvojilo svoj prostor
u filozofiji bez borbe, a ta ~injenica nam otkriva tajnu skrivenu u samom
srcu teorijske racionalnosti.
Neki su dr`ali da postoje i vrjednije stvari od istine kao cilja; dva
najistaknutija primjera su mo} obja{njavanja i informativnost sadr`aja. 9
Zapravo, zbog tih drugih svrha, vrlo ~esto riskiramo mogu}nost da ono
{to prihva}amo u znanstvenom kontekstu, sadr`i pogre{ku. Povijest
znanstvenih teorija u~i nas da su se mnoge vode}e teorije svog vremena,
pa ~ak i one {to ih je zagovarao Newton, pokazale pogre{nim, te stoga
mo`emo zaklju~iti da }e se i vode}e teorije na{eg vremena tako|er pokazati
pogre{nim. No, priznaju}i da postoji velika mogu}nost gre{ke, mi
ih svejedno prihva}amo zbog njihove mo}i obja{njavanja i informativnosti
sadr`aja. Ukoliko je na{ jedini cilj prihvatiti teoriju ako i samo ako
je istinita, utoliko se ~ini da bismo, prilikom promi{ljanja tog aspekta
cilja koji nas navodi na prihva}anje samo onog istinitog, trebali odbaciti
sposobnost zaklju~ivanja. Taj bismo prigovor mogli poku{ati izbje}i tvrdnjom
da cilj o kojem je rije~ sadr`i dva podre|ena cilja: (a) prihva}anje
ne~eg ako je istinito, (b) ne prihva}anje ne~eg ako nije istinito, {to nas
vodi u dva razli~ita smjera. Dio (a) vodi nas do slobodnog oku{avanja
sre}e prilikom prihva}anja, ne bismo li dohvatili istinu, dok nas dio (b)
vodi do kategori~kog neprihva}anja da bismo izbjegli gre{ku, no ako
`elimo slijediti oba smjera, na{e interese u ta dva aspekta istinitosti kao
cilja moramo dovesti u ravnote`u. No, kada jednom krenemo tom stazom
mi{ljenja, otkrivamo da ono {to smo isprva pretpostavljali o cilju
teorijske racionalnosti nije sve.
Na{ teorijski cilj je zapravo zaklju~ivanje i prihva}anje onog {to je vrijedno
zaklju~ivanja i prihva}anja, ali, iako ono {to je naj~e{}e vrijedno
zaklju~ivanja i prihva}anja jest istina, to nije sve. Ponajprije, kao {to smo
ve} primijetili, riskiranje istine radi drugih teorijskih ciljeva ne mo`e se
ve} na po~etku odbaciti kao nelegitimno. Kao drugo, i mo`da klju~no,
racionalnost nije samo prihva}anje onog istinitog. Pretpostavimo da pri-
9 Gilbert Harman, A Change in View (Cambridge, MA: MIT Press), chs. 4-7, i Karl
Popper, The Logic of scientific Discovery (New York: Basic Books, 1959), pogl. 10.
258