Epistemologija

Keith Lehrer
drugo, drugo da bi se ostvarilo tre}e i tako dalje, no naposljetku postaje
jasno da taj slijed mora zavr{iti u nekom cilju kojem te`imo radi njega
samog. Taj cilj mora biti vrijedan sam po sebi ili }emo zapasti u regressus
in infinitum u `ivotu razuma. Postoje i drugi razlozi na koje bi se
moglo pozvati u obrani autonomnosti ciljeva, no dva navedena su najistaknutija.
Prema instrumentalnoj teoriji, racionalnost osobe zavisi o
tome ~emu ona te`i, a krajnji cilj te`nje mora biti neki cilj kojem se te`i
radi njega samog. 5
Moramo li se slo`iti s instrumentalnom teorijom racionalnosti i
autonomno{}u ciljeva koju ona implicira? Valja primijetiti da nam nepotpunost
sudova o racionalnosti otkriva samo to da racionalnost onoga {to
~inimo zavisi o ciljevima kojima te`imo, no ne dokazuje da osoba ne
mo`e biti iracionalna i ujedno te`iti nekom cilju. Osobu koja ~ini ne{to
da bi ostvarila iracionalan cilj, ako takvi postoje, moglo bi se smatrati
iracionalnom u onom {to ~ini, ~ak i ako to {to ~ini predstavlja racionalno
sredstvo za ostvarivanje njezinog iracionalnog cilja. Stoga je argument
nepotpunosti i sam nepotpun.
Mo`emo li ga podr`ati i odr`ati uz pomo} argumenta beskrajnog
regresa? To je ve} te`e pitanje, no odgovor ponovno mora biti negativan.
Doista jest nemogu}e da za djelovanje neke osobe mo`e postojati
beskona~no mnogo razloga, no racionalnost te`nje za ostvarenjem nekog
cilja mo`e biti posljedica nekog sustava preferencija koji nudi razloge za
te`nju k svakoj od stvari kojima ta osoba te`i.
Moglo bi se smatrati da uobi~ajena vi|enja racionalnosti po na~elu
maksimizacije o~ekivane korisnosti, kao {to je Jeffreyevo, nude takav sustav.
6 Pretpostavimo da osoba posjeduje preferencije koje su potpune i
dosljedne za sve parove alternativa. To implicira da za svake dvije alternative
ta osoba preferira jednu od njih ili je indiferentna. Slu`e}i se
bayesianskim metodama, iz takvih je preferencija mogu}e ekstrapolirati
funkciju korisnosti u alternative i funkciju vjerojatnosti u pretpostavke.
Prema takvom vi|enju racionalna osoba je ona koja maksimizira o~ekivanu
korisnost. Bavljenje pojedinostima takvog pristupa odvelo bi nas van
granica ove studije, no intuitivna ideja je da sposobnost uspore|ivanja
5 Brown (Rarionality, passim) tako|er iskazuje zabrinutost zbog mogu}nosti regresa.
6 Richard Jeffery, The Logic of Decision (New York: McGraw-Hill, 1965). Gauthier
(Morals by Agreement, str. 22 i passim) nudi modificirano vi|enje racionalnosti po
na~elu o~ekivane korisnosti.
254