Epistemologija

Keith Lehrer
racionalnosti, u filozofskom smislu, prvotan u odnosu na ostale, ve} je
rije~ o tradicionalnoj po~etnoj to~ki, koja mnogo toga razja{njava.
1. Prakti~ka racionalnost
Razmotrimo personalnu, prakti~ku racionalnost u datom trenutku. Tu je
obi~no rije~ o racionalnosti vezanoj uz ono {to pojedinac ~ini, namjerava
u~initi ili, jednostavno, {to preferira u~initi. Prakti~na racionalnost ove
vrste, kao i one drugih vrsta, bavi se razumskim procjenjivanjem. Procjenjivanje
se temelji na nekom cilju – ostvarivanju ne~eg vrijednog, izvrsnog
ili jednostavno po`eljnog. Postupci osobe nesposobne za razumske procjene
mogu biti jednaki postupcima racionalne osobe, mogu se ~initi kao
da doista jesu postupci racionalne osobe, ali takva osoba ne mo`e biti
ni racionalna ni iracionalna. Racionalna osoba je ona koja slijedi razum,
a uloga razuma je procjenjivanje onoga {to osoba ~ini ili `eli u~initi.
Tradicionalno stajali{te o toj ulozi razuma vidi razum kao refleksivnu
aktivnost. Razum razvrstava vjerovanja na racionalna i iracionalna, tek
mo`da dozvoljavaju}i nekima da ostanu neutralna. Ta aktivnost razuma
uklju~uje razmi{ljanje o vjerovanjima koje nadilazi prvu razinu vjerovanja,
i uzdi`e se na vi{u razinu, metarazinu, mi{ljenja o njima. To je stajali{te
koje i sam zastupam, no dr`im da pitanje djeluje li razum uvijek na toj
metarazini ili mo`e djelovati i samo na prvoj razini treba ostati otvoreno. 2
U potonjem slu~aju, jedno bi nas vjerovanje navelo da preispitamo ostala,
u slijedu zaklju~aka koji ostaju na istoj razini.
Jedno uobi~ajeno vi|enje racionalnosti, ~iji je najistaknutiji zagovaratelj
bio Hume, moglo bi se nazvati instrumentalnom teorijom racionalnosti.
Ona tvrdi da je razum samo sredstvo koje slu`i ovom ili onom cilju. 3
2 Keith Lehrer, Self-Trust: A Study of Reason, Knowledge and Autonomy (Oxford:
Clarendon Press, 1997), naro~ito poglavlje 1. Keith Lehrer, Metamind (Oxford:
Clarendon Press, 1990), Uvod.
3 Mnogi podr`avaju instrumentalno vi|enje. U Raspravi o ljudskoj prirodi (Oxford:
Clarendon Press, 1978), David Hume nudi jednu od povijesno najva`nijih formulacija
tog gledi{ta: »Razum je, i trebao bi biti samo rob strasti, i nikad ne bi trebao
tra`iti nikakve druge slu`be osim da im slu`i i slu{a ih« (str. 415). Za gledi{te da
instrumentalna racionalnost predstavlja teoriju prihva}enu u nedostatku bolje, vidi
Robert Nozick, The Nature of Rationality (Princeton: Princeton University Press,
1993), str. 133. Novije instrumentalisti~ko gledi{te mo`e se na}i u David Gauthier,
Morals by Agreement (Oxford: Clarendon Press, 19986).
252