Epistemologija

8. Kontekstualizam: Obja{njenje i obrana
izrazio. On je, naime, imao sli~nu poziciju i prema drugim apsolutnim
pojmovima kakav je primjerice »ravno«, prema kojoj su povr{ine morale
zadovoljiti vrlo stroge, apsolutne standarde ravno}e da bi re~enica koja
ih opisuje kao »ravne« bila istinita. Op}enito, prema njegovom gledi{tu,
dakle, pozitivne tvrdnje koje sadr`e apsolutne pojmove (kao {to su »S
zna da P« ili »X je ravno«) imaju nevjerojatno zahtjevne uvjete istinitosti,
prema kojima je ve}ina na{ih upotreba takvih tvrdnji neistinita, ali, op}enito,
kad osoba, predmet ili situacija koji se opisuju, u trenutnim konverzacijskim
namjerama i potrebama budu dovoljno blizu da zadovolje
zahtjevne kriterije za primjenu relevantnog apsolutnog pojma, onda je
zajam~eno neistinito tvrditi da je povr{ina ravna, da osoba zna, itd.
Na Ungera u knjizi Ignorance se, dakle, ne odnosi optu`ba o pozivanju
na posebno pravilo u zajam~enom tvr|enju kod rije~i »zna«. Posljedica
toga je da je Ungerova obrana invarijantizma na manje skliskom tlu od
MZT-a koji se obi~no upu}uju kontekstualizmu. Me|utim, nekoliko obilje`ja
Ungerovog starog invarijantizma zajedno ga ~ine neprivla~nim.
Prvo, Ungerov invarijantizam je skepti~ki invarijantizam. Mislim da
ve}ina ljudi koji odbacuju promjenjive standarde kontekstualizma ne
zami{ljaju da }e stalni standardi {to ih prihva}aju biti tako zahtjevni da
ih obi~ni smrtnici ne mogu zadovoljiti. Me|utim, najbla`e re~eno, nije
jasno da se op}i invarijantizam u pogledu apsolutnih pojmova, kakav
postavlja Unger, mo`e koristiti u obrani umjerenog ili neskepti~kog
invarijantizma, prema kojima }e stalni standardi koji upravljaju uvjetima
istinitosti re~enica koje sadr`e apsolutne pojmove biti dovoljno niski da
ih je mogu}e zadovoljiti, jer takva umjerena teorija ne}e mo}i iskoristiti
Ungerovu teoriju tvr|enja u kojoj se utvr|uje da li je dano vjerovanje
dovoljno blizu tome da bude znanje, kako bi se moglo takvim nazvati.
Drugo, cijena op}enitosti Ungerove teorije jest da se nemogu}e zahtjevni
standardi i posljedi~na sistemska neistinitost onoga {to govorimo {ire na
veliki dio na{eg jezika. Tako na kraju dolazimo do toga da govorimo neistinu
svaki put kad fizi~ku povr{inu opi{emo kao »ravnu« ili kad neki
od brojnih »apsolutnih« pojmova upotrijebimo onako kako smo ih navikli
upotrebljavati. Prili~no sam uvjeren da bi ve}ina ljudi smatrala op}i
kontekstualisti~ki pristup apsolutnim pojmovima daleko plauzibilnijim
od tako bespo{tedno zahtjevnog invarijantisti~kog pristupa. Kona~no, ne
primjenjuju}i posve op}enito pravilo koja ima o~ito ispravne primjene,
kao {to je »Tvrditi ja~e«, Unger u knjizi Ignorance gubi veliki dio poluge
kojom zagovara svoje stajali{te. Njegovo pravilo tvr|enja glasilo bi
249