Epistemologija

8. Kontekstualizam: Obja{njenje i obrana
istinite, me|utim ako uvjeti istinitosti koje ste predlo`ili i op}a konverzacijska
pravila koja se mogu ispitati na veoma razli~itim re~enicama
predvi|aju da }e se u okolnostima koji stvaraju prividne protuprimjere
stvoriti neistinite implikature, ~ini se da to ima zna~ajan potencijal u
smanjivanju {tete od prividnih protuprimjera.
Da zaklju~imo, ta prili~no uspje{na obrana NVD-a po~inje s boljim
kandidatom za MZT-enje: Intuicijom da je tvrdnja neistinita, a suprotna
tvrdnja se tako|er ~ini neistinita, {to ukazuje na to da neku intuiciju treba
odbaciti. Zatim se prividna neistinitost re~enice »Mogu}e je da P ind«, kad
njezin govornik zna da P, odbacuje pozivanjem na stvaranje neistinite
implikature. Kako se ta implikatura stvara, obja{njava se vrlo op}enitim
konverzacijskim pravilom, zajedno s NVD-ovim obja{njenjem sadr`aja
relevantnih tvrdnju. Slaba obrana lude teorije o rije~i »ne`enja«, za razliku
od toga, po~inje s lo{im kandidatom za MZT-enje: Intuicijom da je
tvrdnja neistinita a suprotna tvrdnja izgleda istinita, pa bi trebalo odbaciti
obje na{e intuicije, i onu po~etnu i onu njoj suprotnu. Ako se u svojim
obja{njenjima poziva na stvaranje implikatura, onda mora stvoriti te implikature
pomo}u posebnih pravila koja se odnose samo na tvrdnje koje
sadr`e relevantne termine. Pa ~ak i tada, nailazi na problem s intuicijama
o istinitosti, te se ~ini da tvrdi da neistinite tvrdnje mogu biti razlo`ne
ako stvaraju istinite implikature.
11. Evaluacija invarijantisti~kog manevra
zajam~enog tvr|enja
Sada mo`emo dati ocjenu prigovora kontekstualizmu iz zajam~enog
tvr|enja. Ako smo u dosada{njem istra`ivanju uvjeta pod kojima se
MZT-u mo`e vjerovati bili na pravom tragu, onda je taj prigovor kontekstualizmu
pravi primjer MZT-a kojem ne bismo smjeli vjerovati, jer
pada na svakom testu koji smo dosad postavili.
Prvo, u kontekstima s »visokom standardima«, mi se ne suzdr`avamo
samo od pripisivanja znanja istim subjektima za koje rado ka`emo da
znaju u opu{tenijim kontekstima, nego ~ak idemo tako daleko da u tim
prilikama nije~emo da subjekti time znaju. U kontekstima s »niskim standardima«,
~ini se da je prikladno i istinito re}i da odre|eni subjekti znaju,
i ~ini se neprikladno i neistinito nijekati da znaju, dok se u kontekstima
s »visokim standardima« ~ini prikladno i istinito nijekati da subjekti u
247