Epistemologija

Keith DeRose
Me|utim, s tom strategijom postoje dva problema. Prvi problem je
usko povezan s na{im prvim razlikovanjem izme|u dva MZT-a. Na{
poludjeli filozof ne samo da mora odbaciti intuicije o neistinitosti – za
njegovu su teoriju problemati~ne i intuicije o istinitosti. Kad za o`enjenog
mu{karca ka`emo da nije ne`enja, to izgleda istinito, ali je prema toj
ludoj teoriji neistina. ^ak i ako mo`ete dati neko dobro obja{njenje za{to
bi ta tvrdnja stvorila neku istinitu implikaturu, to, ~ini se, ne bi puno
pomoglo. Zar ne `elimo izbje}i neistinitost i u onome {to impliciramo
i (pogotovo!) u onome {to zapravo ka`emo? Tako se ~ini da bi bilo nezajam~eno
tvrditi ono neistinito, ~ak i kad se time stvara istinita implikatura.
Stoga nije ni ~udo da ve}ina o~igledno uspje{nih MZT-a uklju~uje
odbacivanje prividne neistinitosti pozivanjem na stvaranje neistinite
implikature; nije mi poznat nijedan koji bi prividno istinitu tvrdnju
odbacio pozivanjem na istinite implikature.
Kona~no, `ivotno va`no razlikovanje izme|u dva MZT-a odnosi se
na to kako oni obja{njavaju stvaranje implikatura na koje se pozivaju.
Obrana NVD-a koristila se vrlo op}enitim konverzacijskim pravilom –
»Tvrditi ja~e« – koje se primjenjuje na tvrdnje s bilo kojim sadr`ajem. 21
To op}enito pravilo, zajedno s NVD-ovim obja{njenjem sadr`aja tvrdnje
»Mogu}e je da P ind«, stvara implikaturu da S ne zna da P. Za razliku od
toga, obrana lude teorije o rije~i »ne`enja« oslanja se na postuliranje
posebnog pravila koje se odnosi samo na tvrdnje koje uklju~uju termin
»ne`enja«. Opet, tu se pojavljuje opasnost da bude prelagano odbaciti
intuicije. Svaka teorija koja ispu{ta ono {to je zapravo uvjet istinitosti za
neki tip tvrdnje mogla bi jednostavno uvesti uvjet koji nedostaje u izvodu,
ne kao uvjet istinitosti nego kao uvjet zajam~enog tvr|enja koji stvara
neko posebno pravilo koje se odnosi samo na tvrdnje koje sadr`e relevantan
termin, da bi zatim odbacila intuicije o neistinitosti koje }e se
neizbje`no obru{iti na tu teoriju. Ako dopustimo takve poteze, te{ko je
vidjeti kako bismo mogli razlu~iti uvjete istinitosti od uvjeta zajam~enog
tvr|enja. Me|utim, implikature potrebne za za{titu od o~iglednih protuprimjera
va{oj teoriji nije tako lako stvoriti pomo}u op}ih konverzacijskih
pravila. Ako je va{a teorija ranjiva na prividne protuprimjere u
kojima se relevantne re~enice ~ine neistinite, iako va{a teorija ka`e da su
21 Nemojte brkati op}enitost i beziznimnost. Iako je to pravilo vrlo op}enito, postoje
neke okolnosti u kojima ne bi trebalo dati ja~u tvrdnju, kako se isti~e u drugom
odjeljku u Frank Jackson, »On Assertion and Indicative Conditionals«, Philosophical
Review 88 (1979): 565-89.
246