Epistemologija

Keith DeRose
gubitnika – teorije za koju je te{ko i zamisliti kakvu bi mogu}u pozitivnu
potporu mogla imati. No, za na{e je svrhe va`no je uo~iti jedan
dublji razlog zbog kojeg taj defanzivni manevar tu nema snage. To je
primjer op}e sheme koja se, ako je dopustimo, mo`e koristiti za odvi{e
lagano odbacivanje protuprimjera svakoj teoriji o uvjetima istinitosti
re~eni~nih oblika u prirodnom jeziku. Svaki put kad se suo~ite s o~iglednim
protuprimjerom – kad va{a teorija ka`e da je istinito ono {to izgleda
neistinito, ili kad ka`e da je neistinito ono {to izgleda istinito – ono {to
izgleda istinito (odnosno neistinito) vrlo lako mo`ete samo pripisati
zajam~enom (odnosno nezajam~enom) tvr|enju te re~enice u okolnostima
koje su problemati~ne za va{u teoriju. Ako dopustimo takve manevre,
potpuno }emo izgubiti sposobnost da na koristan na~in provjeravamo
teorije primjerima. Tako lako dopustiti teorijama da se otrgnu s lanca
tobo`njih primjera bilo bi katastrofalno.
Zna~i li to da bismo trebali posve prestati vjerovati MZT-ovima? Ne.
Brojne razlike izme|u prvog i drugog primjera za MZT iz prethodnog
odjeljka uputit }e nas na to, kad se takvim manevrima mo`e dati legitimitet.
Razmotrimo, dakle, sljede}e zna~ajke prvog primjera – manevra
u korist pristupa NVD re~enici »Mogu}e je da P ind«.
Prvo, kad govornik zna da P, iako se doista ~ini pogre{no a nekima
se mo`e ~initi i neistinito da on ka`e »Mogu}e je da P ind«, ~ini se jednako
lo{e – zapravo jo{ gore – a svakako izgleda neistinito, da on ka`e:
»Nemogu}e je da P ind« ili »Nije mogu}e da P ind«. No, ~ini se posve nevjerojatno
da je i »Mogu}e je da P ind« i »Nije mogu}e da P ind« bude neistinito,
pa imamo razloga vjerovati da ne{to ovdje nije onako kako izgleda.
Morat }emo, zna~i, objasniti taj privid neistinosti ne~ega koji nas ovdje
navodi na krivi put. Za razliku od toga, u problemati~nim slu~ajevima
sulude teorije o ne`enji (onima s o`enjenim mu{karcima), nemamo takav
pritisak da objasnimo sve privid: ^ini se da je pogre{no za o`enjene mu{karce
re}i da su ne`enje, a ~ini se da je istinito za njih re}i da nisu ne`enje.
^ini se, dakle, da tu nema problema. Ve} iz toga vidimo da je intuicija
o neistinitosti, koju neki ljudi imaju o re~enici »Mogu}e je da P ind« kad
njezin govornik zna da P, bolji kandidat za obja{njenje pomo}u MZT-a
nego {to su to intuicije o neistinitosti kad je rije~ o primjeni re~enice »S
je ne`enja« na o`enjene mu{karce.
Drugo, s tim usko povezano, manevar koji smo koristili u obrani
NVD-a mo`e se pozvati na stvaranje neistinite implikature pri obja{njenju
neistinitosti. Uz pretpostavku da vrijedi pravilo »Tvrditi ja~e«, tvrditi
244