Epistemologija

8. Kontekstualizam: Obja{njenje i obrana
rao skepti~ki invarijantizam, htio braniti to stajali{te tako {to se pozivao
na zamisao da promjenjivi standardi koji, ~ini se, mogu upravljati uvjetima
istinitosti pripisivanja znanja, mo`da zapravo upravljaju samo njihovim
uvjetima zajam~enog tvr|enja.
Prema vrlo zapa`enom gledi{tu o znanju, takozvanom pristupu »relevantnih
alternativa« (RA), koje je u{lo u opticaj sredinom i krajem
1970-ih, glavni sastojak koji se mora dodati istinitom vjerovanju da bi
ono postalo znanje jest da onaj tko vjeruje mora mo}i isklju~iti relevantne
alternative onome u {to vjeruje. Smatra se da je raspon alternativa, ili
kontrarnih iskaza, za koje se vjeruje da su relevantne, osjetljiv na ~itav
niz ~inilaca. Mnoge prista{e pristupa relevantnih alternativa smatraju da
pitanje koje su alternative relevantne mo`e biti osjetljivo na konverzacijski
kontekst pripisiva~a znanja. Time dolazimo do kontekstualisti~ke
verzije teorije relevantnih alternativa. Me|u najzapa`enijim primjerima
RA iz sredine 1970-ih, Stine je jasno zagovarao kontekstualisti~ku verziju
RA, a Alvin Goldman u svom va`nom ~lanku »Discrimination and
Perceptual Knowledge«, opisuju}i kontekstualisti~ku i invarijantisti~ku
verziju RA dao je prednost kontekstualisti~koj verziji. Kasnije je Stewart
Cohen razvio izrijekom kontekstualisti~ku verziju RA. 16 Me|utim, iako
se kontekstualisti~ka verzija RA naj~e{}e zagovarala, a vjerojatno je i najbranjivija
manifestacija te teorije, RA mo`e imati i invarijantisti~ki oblik.
Ako smatrate da raspon relevantnih alternativa nije osjetljiv na konverzacijski
kontekst niti na pripisiva~a znanja, nego samo na ~inioce o tobo`njem
subjektu znanja i njegovoj okolini, rezultat je invarijantisti~ki oblik
RA. (Neki }e takve verzije RA nazvati »kontekstualizam subjekta«, ali,
kako smo primijetili u prethodnom odjeljku, ono {to ja zovem »kontekstualizam«
tek je ono {to zagovornici tog razlikovanja zovu »kontekstualizam
pripisiva~a«.) 17
U Ungerovoj knjizi Philosophical Relativity iz 1984. godine nalazi se
tada – a i jo{ neko vrijeme, kad smo ve} kod toga – vjerojatno najpotpunije
izlaganje kontekstualisti~kog stajali{ta. No, iako je u toj knjizi Unger
promijenio mi{ljenje u odnosu na svoje skepti~ke radove iz razdoblja
knjige Ignorance, u Philosophical Relativity on ne zagovara kontekstualizam.
16 Vidi osobito Cohen, »How to be a Fallibilist«.
17 Vi{e o odnosu RA-a i kontekstualizma u drugom dijelu DeRose, »Contextualism
and Knowledge Attributions«, tako|er i u DeRose, »Relevant Alternatives and the
Content of Knowledge Attributions«, Philosophy and Phenomenological Research 56
(1996): 193-7.
237