Epistemologija

Keith DeRose
^ini mi se da uglavnom nije i ne bi trebalo biti kontroverzno da su
u razli~itim kontekstima u konverzaciji na djelu posve razli~iti standardi
toga da li govornici doista ka`u da netko ne{to zna: ono {to }emo rado
nazvati znanjem u nekim kontekstima (»niskih standarda«), u drugim
kontekstima (»visokih standarda«) ne}emo smatrati znanjem. Invarijantist
to ne mora nijekati, a ako je pametan niti ne}e. Ne mora i ne treba
nijekati da je to vrlo korisna zna~ajka na{e upotrebe relevantnih re~enica.
No, morat }e zanijekati da ti promjenjivi standardi koji odre|uju kada
obi~ni govornici uistinu pripisuju znanje i/ili kada u odre|enim smislu
imaju pravo pripisivati znanje, odra`avaju promjenjive standarde koji
odre|uju kada i da li istinito pripisuju znanje, budu}i da se, ponovimo,
za invarijantista uvjeti istinitosti relevantnih re~enica ne mijenjaju ni na
koji relevantan na~in.
Tako shva}en, kontekstualizam je stajali{te prema pripisivanju znanja
(re~enice pripisuju znanje nekom subjektu) i negiranju znanja – to~nije,
kontekstualizam je teza o njihovim uvjetima istinitosti. De{avalo se da
ta pozicija dovede do ispada ovog tipa: »Tvoj kontekstualizam uop}e nije
teorija o znanju nego tek teorija o pripisivanju znanja. Kao takva uop}e
nije dio epistemologije nego filozofije jezika.«
U odgovoru na taj tip optu`be mo`e se re}i mnogo toga, ali ograni~it
}u se samo na ovo. U mjeri u kojoj kontekstualizam/invarijantizam predstavlja
pitanje ili problem u filozofiji jezika, taj dio filozofije jezika od
presudne je va`nosti za epistemologiju. Na smjer u kojemu }emo po}i u
prou~avanju znanja uvelike }e utjecati na{e razrje{enje problema kontekstualizma
i invarijantizma. Kontekstualizam, naime, otvara mogu}nosti da se
uhvatimo u ko{tac s problemima i zagonetkama u epistemologiji koji se,
naravno, moraju odbaciti ako se kao ispravna pozicija prihvati invarijantizam.
Kako bi i bilo druk~ije? Naravno da }e one koji se bave problemom
slobode volje i determinizma itekako zanimati {to to zna~i re}i za
neko djelovanje da je »slobodno«. Ako to mo`e zna~iti razli~ite stvari u
razli~itim kontekstima, onda neprepoznavanje tog pomaka u zna~enju
… pobornik teorije relevantnih alternativa, ali vrlo je te{ko ocijeniti da li je kontekstualist.
Ovdje se ne}u upu{tati u dugu pri~u s nejasnim zaklju~kom koja govori o tome,
nego }u se zadovoljiti time da uputim ~itatelja na materijal koji najvi{e prosvjetljuje
u tom pogledu: Vidi str. 191 (po~inje odlomkom koji po~inje ovako: »This brings
me to the very important distinction...«) -196, Dretske, »Dretske’s Replies«, u: Brian
P. McLaughlin (ur.), Dretske and His Critics (Cambridge, MA: Blackwell, 1991).
Urednikova bilje{ka: verzije kontekstualizma prihva}aju i Williams i Longino u svojim
ogledima u ovom zborniku.
230