Epistemologija

8. Kontekstualizam: Obja{njenje i obrana
I. [to je kontekstualizam?
Onako kako ga ja koristim, i mislim da je to najkorisniji na~in da se taj
naziv upotrijebi, »kontekstualizam« se odnosi na poziciju prema kojoj
uvjeti istinitosti re~enica koje pripisuju, odnosno nije~u znanje (re~enica
oblika »S zna da P« i »S ne zna da P« i s njima povezanim varijantama
takvih re~enica) variraju s obzirom na kontekst u kojemu su izre~ene.
Ono {to tu varira je epistemi~ki standard koji S mora zadovoljiti (odnosno,
u slu~aju da se znanje nije~e, ne smije zadovoljiti) da bi takva re~enica
bila istinita. U nekim kontekstima re~enica »S zna da P«, da bi bila istinita,
zahtijeva da S istinito vjeruje da P, kao i to, da je u vrlo jakoj epistemi~koj
poziciji u odnosu na P, dok se u drugim kontekstima za istinitost
te iste re~enice, osim da S istinito vjeruje da P, zahtijeva samo da S udovoljava
nekim ni`im epistemi~kim standardima. Kontekstualist }e tako
dopustiti da jedan govornik mo`e istinito re}i »S zna da P«, a da drugi
govornik u kontekstu u kojem se primjenjuju vi{i standardi, mo`e istinito
re}i »S ne zna da P«, iako oba govornika govore o istom S i o istom P.
»Invarijantist« – dobro ime {to ga je Peter Unger nadjenuo onome tko
negira kontekstualizam 2 – na to ne pristaje. Prema invarijantistu, postoji
jedinstven, nepromjenjiv skup standarda koji, barem kad je rije~ o uvjetima
istinitosti, upravljaju upotrebom pripisivanja znanja neovisno o kontekstu
u kojemu je ono izre~eno; nije, dakle, mogu}e da oba na{a
govornika govore istinu.
U prihva}anju tako postavljenog kontekstualizma nisam usamljen;
me|u drugim kontekstualistima najpoznatiji su Stewart Cohen, David
Lewis, Gail Stine i Peter Unger. 3
2 Vidi Peter Unger, Philosophical Relativity, (Minneapolis, MN: University of Minnesota
Press, 1984).
3 Vidi Cohen, »Knowledge, Context, and Social Standards«, Synthese 73 (1987): 3-
26; Cohen, »How to be a Fallibilist«, Philosophical Perspectives 2 (1988): 91-123;
DeRose, »Contextualism and Knowledge Attributions«, Philosophy and Phenomenological
Research 52 (1992): 913-29; DeRose, »Solving the Skeptical Puzzle«,
Philosophical Review 104 (1995): 1-51; Lewis, »Scorekeeping in a Language Game«,
Journal of Philosophical Logic 8 (1979): 339-59, osobito {esti primjer, »Relative Modality«,
str. 354-5; Lewis, »Elusive Knowledge«, Australasian Journal of Philosophy
74 (1996): 549-67; i Unger, »The Cone Model of Knowledge«, Philosophical Topics
14 (1986): 125-78. Gail Stine zagovara kontekstualisti~ku verziju spoznajne teorije
»relevantnih alternativa« u Stine, »Skepticism, Relevant Alternatives, and Deductive
Closure«, Philosophical Studies 29 (1976): 249-61. Fred Dretske je jo{ jedan va`an …
229