Epistemologija

Richard Feldman
Nijedan od dosad razmotrenih razloga za odbacivanje epistemologije
iz naslonja~a u koristi metodolo{kog naturalizma ne uspijeva. U onoj
mjeri u kojoj je epistemologije uklju~ena u davanje op}ih analiza znanja
i opravdanja, potrebu za unosom iz znanosti tek treba utvrditi.
IV. Psihologija i epistemi~ka na~ela
Osim {to analiziraju znanje i opravdanje, epistemolozi iz naslonja~a ~esto
poku{avaju identificirati epistemi~ka na~ela koja tipi~no daju dovoljne
uvjete za opravdavanje nekog vjerovanja. Neka od predlo`enih epistemi~kih
na~ela ka`u da, ako su odre|ena vjerovanja opravdana, onda su opravdana
i neka druga vjerovanja. Na primjer, jedno takvo na~elo o kojem se mnogo
raspravljalo ka`e da, ako je svako od dva vjerovanja opravdano, onda je
opravdana i njihova konjunkcija. Drugo predlo`eno na~elo ka`e da, ako
neka osoba opravdano vjeruje u jedan iskaz, onda opravdano vjeruje u sve
logi~ke posljedice tog iskaza. Epistemi~ka na~ela druge vrste postavljaju
dovoljne uvjete za opravdanje koji nisu druga opravdana vjerovanja. 33 Ta
na~ela identificiraju kona~ne izvore opravdanja za vjerovanja. Ovdje }emo
se baviti prvenstveno na~elima koja pripadaju toj drugoj vrsti. 34
Epistemi~ka na~ela o izvodima opravdanja ~esto isti~u ulogu izvora
kao {to su opa`anje, svjedo~enje ili igra pam}enja. Jednostavni primjer
jednog takvog na~ela o opa`ajnom svjedo~anstvu mogao bi biti:
Za bilo koju osjetnu kvalitetu P i bilo koju osobu S, ako se ~ini da S
P-uje, onda S opravdano vjeruje da je prisutno ne{to sa svojstvom P.
33 Vjerojatno najutjecajniji epistemolog iz naslonja~a koji poku{ava razraditi tu vrstu
na~ela kakvu sam ovdje opisao je Roderick Chisholm. Vidi npr. Theory of Knowledge
(Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall, 1989), poglavlja 5 i 6.
34 Jedan od razloga za stav da je pri formuliranju epistemi~kih na~ela prvoga reda potreban
empirijski unos, povezan je s ljudskim ograni~enjima. Neki smatraju da ta
pravila iskazuju ono {to moramo vjerovati ako imamo neka druga opravdana vjerovanja.
Budu}i da ne moramo vjerovati u ono u {to ne mo`emo vjerovati, ili mo`da,
ono u {to nam je iznimno te{ko vjerovati, pravila moraju biti u skladu s ljudskim
ograni~enjima. Ne{to sli~no tvrde Goldman u ~lanku »Epistemics: The Regulative
Theory of Cognition«, str. 510 i 514, i Stich u knjizi The Fragmentation of Reason,
poglavlje 2. Na to se brzo mo`e odgovoriti tako da se relevantna pravila shvate tako
da iskazuju ono {to nam je dopu{teno vjerovati, a ne ono {to smo du`ni vjerovati.
Drugi odgovor bio bi modificirati ta na~ela tako da se njihovim antecedensima doda
zahtjev da je netko sposoban formirati vjerovanje o kojemu je rije~.
222