Epistemologija

7. Metodolo{ki naturalizam u epistemologiji
obzir njegove argumente, neskepti~ki reliabilisti bi morali ili re}i da postoji
vi{e razli~itih induktivnih procesa ili relativizirati pouzdanost na
okolnosti, kako to ~ini tvrdnja (R1).
U tim slu~ajevima, poznavanje kontingentnih ~injenica – poput ~injenice
da ljudi ponekad lo{e induktivno zaklju~uju, ~injenice da ljudi u
nekim okolnostima bolje raspoznaju predmete, a u drugim okolnostima
lo{ije – mo`e utjecati na ne~iju epistemologiju. To znanje utje~e na epistemologiju
tako {to osobu ~ini svjesnom stvarnih, i utoliko mogu}ih,
primjera koje analiza opravdanja mora predvidjeti.
Me|utim, ti slu~ajevi ne daju potreban materijal za obranu metodolo{kog
naturalizma. Ni jedan ni drugi argument ne pokazuje da doista
trebamo rezultate empirijskih znanosti kako bismo formirali odre|ene
verzije reliabilizma koje dostatno zadovoljavaju primjedbe upu}ene tvrdnji
(R). Budu}i da bi analize trebale biti adekvatne u svim mogu}im slu~ajevima,
ti slu~ajevi trebaju biti mogu}i samo zato da poka`u kako tvrdnju
(R) treba prepraviti. Budu}i da je iz na{ih naslonja~a lako shvatiti da su
takvi primjeri mogu}i, iz na{ih je naslonja~a lako shvatiti i da tvrdnju (R)
treba prepraviti. To nam ne trebaju re}i rezultati psihologije.
Jo{ jedna kritika tog argumenta u prilog metodolo{kom naturalizmu
ovisi o tome koje su nam informacije dostupne iz na{ih naslonja~a. Ako
epistemolozi iz naslonja~a smiju pretpostaviti da je terenski psihologizam
istinit (ili da je skepticizam neistinit), onda svakako imaju pravo pretpostaviti
da ponekad mo`emo generalizirati na osnovi premalog broja
primjera, zanemariti relevantne informacije i pustiti osje}ajima da utje~u
na na{e zaklju~ivanje, te da to i ~inimo. Ne samo da nam je iz na{ih naslonja~a
dostupna ~injenica, da je mogu}e da neka od na{ih induktivnih
vjerovanja nisu opravdana, nego nam je dostupna i ~injenica da neka
stvarna induktivna vjerovanja nisu opravdana. Ako je, dakle, smisao primjera
s indukcijom bio taj da nas natjera na uvid kako moramo odbaciti
(R) u prilog ne~eg sli~nog (R1), onda se njime ne uspijeva pokazati da
su rezultati znanstvene psihologije osobito korisni. U biti isto vrijedi i
za Goldmanov primjer. Istra`ivanja koja on spominje mogu pomo}i da
se pojasni kako su na{a opa`ajna vjerovanja u nekim okolnostima opravdanija,
a u nekima manje opravdana, te da to od reliabilista zahtijeva da
u svoju teoriju uvedu neku vrstu ovisnosti o kontekstu. To se predla`e
tvrdnjom (R1). No, kakve nam god informacije omogu}ile pretpostavku
da imamo neko znanje i time nam dale za pravo da prihvatimo terenski
psihologizam, iste nam informacije daju za pravo pretpostaviti da nam je
215