Epistemologija

Poglavlje 7
Metodolo{ki naturalizam
u epistemologiji
Richard Feldman
I. Uvod
Epistemolozi ~esto poku{avaju analizirati epistemolo{ke pojmove i formulirati
na~ela spoznaje. Obi~no se prvo predlo`e odre|ene analize i
na~ela, koji se zatim prera|uju u svjetlu potencijalnih protuprimjera.
Analize i na~ela koje ti protuprimjeri ne opovrgnu smatraju se ispravnima.
U ocjeni potencijalnih protuprimjera epistemolozi se oslanjaju na
sposobnost dono{enja ispravnih refleksivnih prosudbi o tome je li u
situacijama koje opisuju protuprimjeri rije~ o znanju ili opravdanom
vjerovanju. Utoliko nije va`no kako ljudi stvarno dolaze do vjerovanja –
analize i na~ela trebali bi biti primjereni svim mogu}im slu~ajevima. Ako
je primjer mogu}, uklopit }e se u odgovaraju}a filozofska na~ela. Budu}i
da ta metodologija ne ovisi o informacijama o tome kako ljudi uistinu
zaklju~uju, mogu}e ju je primjenjivati ne znaju}i ni{ta o rezultatima znanosti
koje prou~avaju spoznavanje u ljudi. Primjenu takve metodologije
mo`emo dakle nazvati »epistemologijom u naslonja~u«.
^ini se da je posljednjih godina do{lo do pobune protiv epistemologije
u naslonja~u i mnogi epistemolozi su ustvrdili da su rezultati psihologije
ljudskog spoznavanja i zaklju~ivanja na neki na~in bitni ili
korisni za napredak u epistemologiji. 1 To }u stajali{te nazvati »metodolo{ki
naturalizam«. To je tek jedno od brojnih u~enja koje se naziva
»naturalizmom«. U ovom ogledu ne}u poku{avati opisati nijedno drugo
stajali{te na toj zbunjuju}oj nakupini istog imena, niti }u o njima raspravljati.
1 Ovdje i u cijelom ~lanku govorim eksplicitno o psihologiji. No, svugdje mi je namjera
da se primjedbe odnose na sve znanosti koje prou~avaju rasu|ivanje i spoznavanje.
207