Epistemologija

Uvod
zaklju~uje ona, adekvatna definicija mora sadr`avati neki normativan sastojak
koji za sobom povla~i istinito vjerovanje.
U drugom dijelu rasprave ona iznosi definiciju spoznaje koja sadr`i
upravo to. Sredi{nji pojam te definicije jest onaj ~ina intelektualne vrline.
Op}enito, neki vrli ~in ima nekoliko dimenzija. On je (a) doli~no motiviran,
(b) predstavlja ono {to bi osobe s odgovaraju}om vrlinom kao takve
u~inile u istim okolnostima i (d) uspje{an je zbog prvih dviju svojih zna-
~ajki. Primjerice, ljubazan ~in je ~in motiviran `eljom da se bude ljubazan,
predstavlja ono {to bi ljubazna osoba kao takva u~inila u tim okolnostima,
uspje{an je utoliko {to je nekome uistinu iskazana ljubaznost i uspje{an
je zato {to je ta osoba bila doli~no motivirana i zato {to je taj ~in svojstven
osobi koja je ljubazna.
Ta razmatranja o ~inovima vrline uop}e mogu se primijeniti na
~inove intelektualne vrline, gdje je istina vrst uspjeha na koju se smjera.
Definiramo li znanje kao vjerovanje koje proizlazi iz ~inova intelektualne
vrline, tvrdi Zagzebski, u~inkovito izbjegavamo gornji recept za Gettierove
protuprimjere. To je zato {to ~in intelektualne vrline, kako ga ovdje
razumijemo, nu`no donosi to da osoba koja djeluje stje~e istinito vjerovanje.
Sukladno tome, Zagzebski iznosi definiciju znanja u kojoj normativni
sastojak znanja jam~i istinu. Sjetit }emo se da je upravo to ono
{to je obe}ala. Rasprava se zaklju~uje razmatranjem pojedinih prigovora
te postavljanjem pitanja za budu}e promi{ljanje.
Fundacionalizam i koherentizam U ogledu Laurencea BonJoura pitanje
»[to je znanje?« poprima druk~iju dimenziju. Pitanje sada glasi: »Kako
cjelokupan sustav na{ih vjerovanja mora biti ure|en da bi se bilo koje
na{e vjerovanje moglo ozna~iti kao znanje?« To je pitanje usko povezano
s Agripinom trilemom na koju smo se osvrnuli u gornjem odjeljku o
Williamsovu ogledu. Ta se skepti~ka problematika, vidjeli smo, javlja zato
jer se ~ini da spoznaja mora biti utemeljena na dobrim razlozima. No,
gdje je kraj takvom utemeljivanju na razlozima? S obzirom na trilemu,
~ini se da postoje samo tri opcije: ili se (a) razlozi beskona~no mno`e;
(b) razlozi se okon~avaju, i na toj to~ki vi{e nema daljnjih dostupnih razloga
koji bi podupirali one posljednje; ili se (c) razlozi kru`no vra}aju na
sebe same. Fundacionalizam u epistemologiji sla`e se s time da su opcije
(a) i (c) skepti~ke, ali pori~e da je to i opcija (b). Koherentizam se sla`e
da su opcije (a) i (b) skepti~ke, ali pori~e da je to i opcija (c). BonJour
se la}a tog spora.
9