Epistemologija

Ernest Sosa
zaobljenost Zemlje ili pak na na~in na koji su pravila zajednice nezavisna
od bilo koje pojedina~ne svijesti. Me|utim, to nije ne{to {to mora nadilaziti
sada{nje vrijeme jer upravo u sada{njem vremenu V i je la`no i
(otuda) ne uspijeva odra`avati ili slijediti istinu. Premda je racionalno
intuitivno vjerovanje V i na taj na~in razli~ito od pogre{nih vjerovanja
koja mo`emo pripisati sje}anju ili zaklju~ivanju u onom vremenskom
pogledu, te tri vrste vjerovanja su u va`nom smislu sli~na: u svakom od
na{ih triju slu~ajeva – pogre{no »sje}anje«, pogre{no »zaklju~ivanje« i
pogre{na »intuicija« – neka obi~no pouzdana sposobnost je prividno djelatna,
ali nije stvarno djelatna. 10 [to se ti~e sje}anja i zaklju~ivanja, tu
postoji jak pritisak u suprotnom smjeru, i to prema mi{ljenju da subjekt
ima opravdanje a tako|er i prema mi{ljenju da subjekt nema stvarno
dobro opravdanje. To sugerira dvozna~nost, naime da subjekt subjektivno
ima opravdanje, a da objektivno nema opravdanje. Subjektivno, subjekt
ima opravdanje po tome {to posve razlo`no pripisuje vjerovanje radu
neke obi~no pouzdane vlastite sposobnosti. To se odnosi na sva tri slu-
~aja: na sposobnosti sje}anja, zaklju~ivanja i intuicije. No subjekt objektivno
nema opravdanje po tome {to relevantna sposobnost nije stvarno
djelatna u datom slu~aju. Na djelu nije stvarno istinito sje}anje ili istinito
deduktivno zaklju~ivanje ili istinita intuicija.
Ako je dovde sve ispravno, onda to izaziva dva pitanja. Prvo, postoji
li va`an eksternalisti~i element ~ak i u sposobnostima refleksije,
naime, u sposobnostima sje}anja te deduktivnog i intuitivnog razuma
(zajedno, mo`da, s introspekcijom)? Drugo, ako je ono eksterno na taj
na~in uklju~eno u takvo opravdanje, za{to bi to bile zadnje sposobnosti
koje nam isporu~uju opravdanje? Za{to ne uklju~iti tako|er i opa`aj koji
uklju~uje okolinu ili ~ak svjedo~anstvo koje uklju~uje susjede? [to se pak
ti~e epistemi~kog opravdanja, time je dovedena u pitanje va`nost bilo
kakvog intuitivnog razlikovanja internog-eksternog. 11
10 Ne zna~i da te sposobnosti u nekim prilikama ne mogu biti stvarno na djelu iako
nas jo{ uvijek krivo zavode. Mislim naprosto na na{e specifi~ne primjere (poput
slu~aja sa zobenom ka{om) gdje je sje}anje prividno na djelu ali zapravo nije na
djelu.
11 Tako sam postavio sumnje ne samo o Chisholmovom i deontolo{kom internalizmu
nego i o internalizmu op}enitije, pa ~ak i o ontolo{kom i kartezijanskom internalizmu.
Paradoksima zahva}ena la`na intuicija opravdana je u odre|enom smislu
»subjektivno«, do~im nije posve opravdana u drugom smislu, »objektivno«. U ovom
drugom smislu pogre{no rasu|ivanje ne posti`e opravdanje koliko god njegov
zaklju~ak mo`e biti chisholmovski opravdan za svoje zagovara~e.
192