Epistemologija

Ernest Sosa
vjerovanjima i relevantnim trenutnim iskustvima. Jeste li izjedna~eni s
njime u pogledu epistemi~kog opravdanja?
Evo i tre}eg slu~aja. Vjerujete u C kao zaklju~ak iz dugog i slo`enog
deduktivnog rasu|ivanja, ali va{ dvojnik vjeruje u to samo zbog zloduhova
kaprica, premda biste obojica tvrdili da ste deducirali C posredstvom slo`enog
rasu|ivanja, i svaki od vas bi mogao na zahtjev producirati ograni~eni
fragment takvog rasu|ivanja. Relevantna razlika izme|u vas, kompatibilna
s va{im savr{enim preostalim mentalnim blizancima u danom trenutku
jest sljede}e: vi ste izveli onaj zaklju~ak pute besprijekornog dokaza, a va{
dvojnik je daleko od toga. Imate li podjednako dobro opravdanje?
Vratimo se sada najdubljem sveti{tu racionalisti~kog internalizma
koje uklju~uje samu racionalnu intuiciju. S obzirom na sklonost ljudske
svijesti da pada u paradokse, u {to nas o~igledno zavodi sam razum, kako
}emo misliti o opravdanju {to ga isporu~uje intuicija? Na mukama
paradoksa razum isporu~uje vjerovanja V 1, …, V n, a tako|er i vjerovanje
V n+1 da su ranija n-vjerovanja logi~ki inkompatibilna. Barem jedno od
tih vjerovanja mora biti la`no. Stoga takvi paradoksi pokazuju da nas
racionalna intuicija zavodi na stranputicu na onaj na~in kako nas ponekad
za opa`aj kroz ovu ili onu iluziju zavodi na stranputicu.
Od vjerovanja zahva}enih paradoksima neka V i bude ono la`no. Je li
V i opravdano? ^ini se da je dobro opravdano kao i bilo koje od drugih,
istinitih vjerovanja; pristajanje uz V i nije neka posebna gre{ka u koju
posebni subjekt pada nepa`njom, intelektualnim nemarom ili posebnom
slabo{}u. To je pogre{ka kojoj je inherentno podlo`na sama ljudska svijest.
To je sli~no opa`ajnoj iluziji poput Müller-Lyerove crte ili »savinutog«
{tapa u vodi ili oaze u daljini. Subjekti koji nisu svjesni okolnosti
– na primjer, neiskusna djeca – ne bi izgledala da nemaju »opravdanje«
za »vjerovanje svojim osjetilima« kad su zavedena na takav na~in. Prate}a
informacija obi~no prije~i takve pogre{ke, ali mo`e izostati bez vlastite
krivnje ili manjkavosti, kao kod neiskusne djece. Otud, u nekom smislu
tada imamo epistemi~ko opravdanje ako pristajemo. Pristajanje na ono
{to isporu~uje racionalna intuicija pod stiskom paradoksa izgleda posve
analognim. No, postoji i alternativna reakcija: mo`emo (paradoksalno!)
biti gurnuti u suprotnom smjeru.
Sjetimo se da pogre{no rasu|ivanje ne daje vjerodostojno opravdanje
~ak ako i mo`emo opravdano vjerovati da je rasu|ivanje valjano i
ispravno. Tome je tako u odre|enom prirodnom smislu, ~ak i ako u smislu
Chisholmovog odsje~ka danog vremena, usprkos pogre{kama u ne~ijem
190