Epistemologija

Ernest Sosa
Drugo, {to }emo re}i o vjerovanjima koja ne proizlaze iz obavije{tenog
izbora od strane onoga tko vjeruje? Neka vjerovanja ili ne bi mogao izbje}i
ili ne bi za njih mogao znati kao kriva vjerovanja u datim okolnostima.
Ni na jedan na~in nitko ne snosi odgovornost za nedostatak primjerene
kontrole ili znanja ili ispravnog vjerovanja. To bi se mo`da moglo dogoditi
~ak i kod posve internih vjerovanja koja su introspektivna ili refleksivna
i nezavisna od opa`aja. Ako suzimo epistemi~ko opravdanje na na{ deontolo{ki
koncept, tad se takva vjerovanja pokazuju nerazlu~iva s obzirom na
epistemi~ko opravdanje – ni za jedno se ne mo`e re}i da je opravdano.
Tu je posljedicu te{ko prihvatiti. Neko neizbje`no vjerovanje na temelju
razmatranja jo{ uvijek mo`e dosegnuti izvjesnost najvi{eg stupnja:
na primjer, vjerovanje da je 1+1=2 ili vjerovanje da nekoga boli glava kad
ima migrenu spadaju u vjerovanja koja ne mo`emo ne imati – kao i veliku
klasu takvih o~iglednih, neopcionalnih vjerovanja. Usporedimo, me|utim,
uvjerenja nekoga s ispranim mozgom ili vjerovanja nekog naivca s krutim
shva}anjem o tome {to opravdanje zahtijeva u nekom okru`enju, dakle
nekoga tko svoja vjerovanja stje~e na na~ine za koje je uvjeren da su
metodolo{ki ispravni samo zato {to je odgojen u kulturi u kojoj su takvi
na~ini usa|eni tako da sada, premda to nije njegova vlastita krivica, na{
naivac zapravo ne zna {to da vjeruje a {to da ne vjeruje u tome okru`enju.
Postoji li neko zna~enje opravdanja u kojemu su te dvije klase
vjerovanja ravnopravne? Ako postoji, mo`e li taj smisao biti od velikog
zna~aja za epistemologiju? Jasno je da bismo trebali i}i najmanje iznad
na{ega obja{njenja epistemi~kog opravdanja kao deontolo{kog ako bismo
`eljeli objasniti ~injenicu da su neke nesumnjive ~injenice epistemi~ki
opravdane dok neka vjerovanja to nisu, usprkos tome {to su podjednako
nesumnjive barem onima ispranog mozga ili naivnima. Tvrdnja ne glasi
da nema nijednog zna~enja u kojemu bi oba skupa vjerovanja bila ravnopravna
s obzirom na interno opravdanje. Tvrdnja prije glasi da vjerojatno
postoji neko daljnje va`no zna~enje internog opravdanja koje ostaje
nezahva}eno na{im obja{njenjem opravdanja kao deontolo{kog. Tim
deontolo{kim obja{njenjem podbacujemo onako kako bismo podbacili
poku{ajem da objasnimo interno opravdanje ako bismo stali kod pojma
vjerovanja koji se stje~e ili odr`ava ne-nemarno. [ire obja{njenje internog
opravdanja mo`da bi trebalo voditi ra~una i o izbjegavanju nemara i o
osiguravanju deontolo{kog opravdanja – oboje bi na razli~ite na~ine bilo
relevantno za interno epistemi~ko opravdanje. Ali kao {to smo vidjeli,
{ire obja{njenje bi tako|er trebalo sezati preko svega toga. Obrisi toga
186