Epistemologija

5. Skepticizam i podjela na interno-eksterno
Velika i va`na klasa slu~ajeva uklju~enih u deontologizam bila bi ona u
kojoj bi netko znao svoju du`nost i bio slobodan da ostane pri tome.
Isklju~imo li neznanje i prisilu, netko bi imao opravdanje ako i samo ako
bi ~inio kako to zahtijeva du`nost.
Pretpostavimo da time kombiniramo u~enje (epistemi~kog) deontologizma
s deontolo{kom koncepcijom epistemi~kog opravdanja. No, ~ak
i s tim kombiniranim obja{njenjem, gdje je tu internalizam? Na primjer,
kako dolazimo do rezultata da kad netko, znaju}i {to treba vjerovati, to
zna pomo}u refleksije? (Naime, samo ako netko to mo`e znati pomo}u
refleksije, kako se pretpostavlja, taj mo`e znati pomo}u refleksije da je
to epistemi~ki opravdano.)
Vjerovanje u `rtvu zloduha ovdje se mo`e smatrati opravdanim ni
vi{e ni manje nego na{a vlastita obi~na vjerovanja, i to na istoj osnovi.
Budu}i da `rtva mora imati opravdanje preko svojstava koja su joj ontolo{ki
interna, i budu}i da za svakog stvarnog mislioca postoji takav viktimizirani
dvojnik, opravdanje za stvarne ljude mora se tako|er izvoditi iz
njihovih internih svojstava.
Ako `rtva zna da ima opravdanje, ona to mora znati putem znanja
nekih svojih ontolo{ki internih svojstava. Ali, za{to to znanje mora biti
iz refleksije? Dodu{e, »refleksija« obi~no zna~i ovo: »neka kombinacija
introspekcije i sje}anja, zajedno s intuicijom i zakljud`benim razumom«.
Stoga nije nerazumno da `rtva, ako zna {to joj daje opravdanje, to zna
preko tih refleksivnih sposobnosti. ^ak ako i nije neodoljiv, ovaj argument
ne izgleda uzbudljivo.
Ovaj pravac rasu|ivanja od deontolo{kog obja{njenja epistemi~kog
opravdanja prema epistemi~kom internalizmu pretpostavlja ontolo{ki
… vjeruje da je vjerovanje o kojemu se radi neopravdano. Me|utim, to nije posve primjeren
odgovor na moj prigovor. Moj prigovor je glasio da }e »deontolo{ka koncepcija«
biti cirkularna; prigovor nije glasio, kako Plantinga izri~ito pretpostavlja u
svome odgovoru, da }e »deontolo{ka koncepcija« sadr`avati beskona~ni regres. Moj
problem cirkularnosti le`i u tome {to je definicija epistemi~kog opravdanja u »deontolo{koj
koncepciji« poro~no kru`na jer se u definiensu poziva na koncept koji se
definira. Nadalje, taj problem ne izbjegavamo ako, dr`e}i se Plantinginog odgovora,
zamijenimo zahtjev da netko bude opravdano svjestan da treba vjerovati da p sa
zahtjevom da netko opravdano (neokrivljivo) ne vjeruje da }e (epistemi~ki) biti u
krivu {to vjeruje da p. Cijelo pitanje sastojat }e se u tome mo`emo li objasniti neki
koncept opravdanja za nevjerovanje koji bi bio dovoljno razli~it (premda bi u va`nim
smislovima morao biti epistemi~ki koncept opravdanja) od opravdanja za vjerovanje,
dovoljno razli~it da se mo`e upotrijebiti u definiensu nekog rasvjetljavaju}eg
obja{njenja takvog opravdanja za vjerovanje a da ne padnemo u poro~ni krug.
183