Epistemologija

4. Dijalektika fundacionalizma i koherentizma
struirano, kao {to sam dokazao da mora biti, kao naprosto koristan, premda
zaobilazan na~in opisivanja ne-pojmovnoga iskustvenog ili fenomenalnog
sadr`aja osjetilnog iskustva, onda nema vidljiva na~ina na koji bi ono
izravno podupiralo istinitost ili vjerojatnu istinitost odgovaraju}e fizi~ke
tvrdnje, dokle god se ta tvrdnja shva}a ne-reduktivno – a otuda ni na~ina
na koji bi moglo biti takvog odnosa »te`nje k ~injenju evidentnim« ili
»te`nje k opravdanju«, bilo da je on spoznatljiv a priori ili nije.
Ta se stavka mo`e potkrijepiti i primjedbom kako bi, ako se opisi
danog sadr`aja iskustva pod vidom pojava fizi~kih objekata shvate na
upravo nazna~eni na~in, a ne kao opisi koji uklju~uju neku daljnju tvrdnju
ili izvo|enje koje bi iziskivalo neko dodatno opravdanje, bilo pogre{no
misliti da oni imaju bilo kakvu epistemolo{ku prednost, u suprotnosti
spram prakti~ne, u odnosu na opise takvog iskustva u ~isto fenomenolo{kim
terminima. Iskustveni sadr`aj koji se opisuje isti je u oba slu~aja,
a njegov opravdavaju}i kapacitet nije pove}an izostankom njegove konceptualizacije
u pojmovima koji bi ga najeksplicitnije opisali. No ~ini se
da zamisao, prema kojoj bi ~isto fenomenolo{ki opis istog iskustva koje
je u stvari konceptualizirano kao konkretna pojava fizi~kog objekta (ili
stanje pojavljivanja nekome), po sebi uklju~ivao bilo kakvu te`nju da
opravda ili u~ini evidentnim odgovaraju}u tvrdnju o fizi~kome svijetu,
nema nikakve plauzibilnosti. U najmanju bi ruku valjalo iznijeti neki
mnogo specifi~niji i podrobniji prikaz toga za{to se to pretpostavlja.
Tre}e. Moja vlastita, prili~no provizorna tvrdnja sastojala bi se u
tome da osnovu za potrebno zaklju~ivanje iz osjetilnog iskustva na objektivnu
~injenicu valja na}i u dvjema daljnjim temeljnim ~injenicama u vezi
s takvim pojavama: prvo, u njihovu nenamjernom, spontanom karakteru,
i drugo, u ~injenici da se oni me|usobno poklapaju i podupiru na, usu-
|ujem se kazati, koherentan na~in – iako se primarna vrsta koherentnosti,
o kojoj je ovdje rije~, odnosi samo na osjetilne pojave ili vjerovanja
koja one izravno opravdavaju, a ne prote`e se na druge vrste vjerovanja,
i realizira se u razmjerno ograni~enim opa`ajnim situacijama, osobito u
onima koje su uklju~ene u niz opa`anja onoga {to smatramo pojedina~nim
fizi~kim objektom, prije negoli ne~im globalnijim po karakteru. 41
Te su dvije temeljne ~injenice, dakako, sredi{nje ~injenice na koje se
41 Kao {to mi je napomenuo John Greco, »koherentnost« se ovdje ne mo`e razumjeti
u gore re~enom smislu ako je rije~ o odnosu izme|u samih osjetilnih pojava. Ipak,
~ini se da se te pojave me|usobno poklapaju ili ne poklapaju na na~in za koji je
termin »koherentnost« intuitivno prikladan, kao i da je to poklapanje ne{to {to …
173